Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

The story...

Sve je trebalo biti obično istraživanje za TV emisiju, no pretvorilo se u nešto mnogo više. Nešto mnogo strašnije. I užasnije...
Kocka je bačena. Igra je započela. Kap krvi bit će dovoljna da prevrne Sveti Gral... Samo jedna kap, baš kao što je jedna osoba bila dovoljna da ponovno oživi davno zaboravljene duše... Jedna osoba će napraviti razliku između pobjede i poraza. Samo Ona. Ona koja će ispiti Čašu Smrti do kraja...

Nightwish - beauty...

The people...

This is me for forever - Tarja Turunen
Da, to sam ja: djevojka duge crne kose i blijede puti. Imam sedamnaest godina i živim na Beverly Hillsu, gdje i pohađam srednju školu Shadyside. Poznata sam po svojoj nevjerojatnoj sposobnosti da brzo i lako upadam u nevolje i da se još većom brzinom iz njih i izvlačim. Na pameti uvijek imam tisuće ludih ideja koje obično rezultiraju nekim katastrofama. Moj otac, Henry Turunen je ugledni političar i jedan od kandidata za novog predsjednika SAD-a. Imam dečka Tuomasa. Najbolje frendice su mi Amanda, Shannen i Scarlett. Slušam metal (najviše gothic i heavy) a i odijevam se u skladu s tim. Volim izazove, opasnost i avanture, a neki kažu da sam nepodnošljivo radoznala. Puno ime mi je Tarja Margaret Roxanne, ali rijetko koristim svoja srednja imena. Hobiji su mi pjevanje, horor filmovi i živciranje Anette.


Tuomas Peterson
Moj dečko, ujedno i moj najbolji prijatelj. Jako se volimo. Ima sedamnaest godina i ide u razred sa mnom. Odlično se slažemo, povjeravamo si tajne, slušamo istu glazbu i volimo iste stvari. Ponekad se svađamo i kidamo živce jedno drugome, ali sve je to u šali. Skupa se uvaljujemo u nevolje, premda on ne voli toliko riskirati kao ja. Odlično svira klavijature, a i voli pisati pjesme. Njegova obitelj posjeduje jednu od vodećih tvrtki u SAD-u, ali ga taj biznis uopće ne zanima. U potpunosti se posvetio glazbi.


Shannen Scott
Moja najbolja prijateljica. U potpunosti joj vjerujem, znam da me nikad ne bi izdala. Zna sve moje tajne i pomaže mi da riješim sve probleme. Jako smo vezane još od malih nogu. Ima sedamnaest godina i u razredu je sa mnom. Darkerica je, a tako se i odijeva. Ponekad se zatvara u sebe i tajanstvena je, ali ima razlog za to... Naime, prije pola godine, njezin brat blizanac je pronađen mrtav. Ponekad nastoji pretjeranom srećom zapravo skriti svoju plahost. Njezina majka je sekretarica u firmi mog oca. Ima jako lijep glas, pa kad se ona, Amanda, Scarlett i ja udružimo... svi izlude. Zaljubljena je u Emppua.


Amanda del Bianco
Moja najbolja frendica. Jako sam vezana za nju, i fakat nemam pojma što bih bez nje. Ona mi je kao sestra, mada pretpostavljam da se ne bismo tako dobro slagale da smo prave sestre. Uvijek je tu kad ju trebam, uvijek je tu da mi pomogne i samo se nadam da sam i ja njoj tako čvrst oslonac kao ona meni. Potiče iz stare plemićke obitelji, koja je jedna od najvećih konkurenata Turunenovima. No nas to uopće nije briga. Dala sam joj nadimak Am, pa ju gotovo svi tako zovu. Stalno se smije i stalno upada u nevolje. Obožava se šaliti i izvoditi gluposti zajedno sa mnom.


Scarlett Willis
Moja najbolja frendica (još jedna). Cool i zabavna sedamnaestogodišnja cura s kojom vam nikad ne može biti dosadno. Uvijek je tu za mene kad ju trebam. Mojoj obitelji se ne dopada što se družim s njom pošto potiče iz siromašnije obitelji, ali meni to uopće nije bitno. Kad pored sebe imate osobu kakva je Scarlett, ne obazirete se na glupe primjedbe. Voli slatkiše i glazbu, a nedavno se okušala i u igranju nogometa. Svestrana žena, što bi Amanda rekla. Voli Jukku i hodali su pune tri godine, ali su sad prekinuli... premda ja mislim da se oni još uvijek vole. Samo se preponosni da to priznaju.


Leonardo Turunen
Moj ludi rođak. Devetnaest mu je godina. Volim provoditi vrijeme s njim jer je smiješan, zabavan i uvijek pun problema. Za razliku od mene, on nenamjerno upada u nevolje. Jako je ambiciozan i kad si zacrta neki cilj neće odustati, iako u tim situacijama obično na kraju ispadne budala. Nema curu i uopće ga ne zanimaju. Najveći problem u životu mu predstavlja naš tetak George Turunen. Studira egiptologiju.


Anette Von Butch
Uzbuna, uzbuna! Kretenuša na vidiku! Ovako, ova cura je jedna od onih koje najviše mrzim. A tko ju ne bi mrzio, kad je isfolirana i ima mozak veličine graška (ili zrna pirinča)? Moje je godište i idemo u isti razred. Stalno se natječe sa mnom, i ako me nekim pukim i apsolutno nemogućim slučajem pobijedi, onda to razglasi na sva zvona. Želi postati pjevačica i ide na satove gdje vježba svoje glasne žice. Zaljubljena je u Tuomasa. Malo ljudi zna da je ona moja bivša naj frendica...


Haley Joy Armonds
Jedna od mojih najboljih prijateljica. Sedamnaest joj je godina i ide sa mnom u razred. Kći je uglednog biznismena koji radi za mog oca. Tu curu fakat nikad nisam vidjela bez osmijeha na licu. Uvijek je optimistična i nastoji održati dobro raspoloženje kad stvari pođu po krivu. Ima starijeg brata i stariju sestru koje doista obožava. K svemu tome je još i smotana pa ne možete da se ne smijete kad ste u njezinu društvu. Jedina mana joj je ta što voli previše pričati, pa zbog njezinog jezika stalno upadamo u nevolje. Ipak, i to je dio njezina šarma.


Paul Turunen
Moj mlađi brat, poznatiji kao Pajo. Deset mu je godina, ali se najčešće ponaša kao da su mu dvije. Stalno se svadjamo, ali ga ipak jako volim. Sličan je meni, što znači da umije da smišlja i provodi u djelo razne bezobrazluke. Obožava krafne, sladoled, kompjuterske igrice i zafrkavanje bake, dok zazire od knjiga i učenja. Avanturista je i voli izazove, no hoće li on biti spreman suočiti se s ovim što slijedi?


Julian McOwens
Jedan je od mojih najboljih prijatelja. Zovemo ga Jukka. Sedamnaest mu je godina i u razredu je sa Tuomasom. Totalni je ludak. Najlakše ćete ga raspoznati po maramama koje stalno nosi na glavi. Voli zbijati šale, ali ponekad zbog njih i stvara velike probleme. Isto tako, voli se pretvarati da je kreten (mada tu mnogo pretvaranja i nije potrebno). Hodao je sa Scarlett, no sad su prekinuli... nažalost...


Emppu Holopainen
Kreten i budala na kvadrat, ali mi je ipak prijatelj. Ima osamnaest godina, ali se ponaša jednako kao i moj desetogodišnji brat, tj. kao ludak. Kad god se desi neka katastrofa, on je u blizini. Rodom je iz Finske, tako da odlično poznaje sve detalje vezane za legendu o Sabinne Bathory. Hobiji su mu ispijanje soka od jabuke u neograničenim količinama i zavitlavanje mog rođaka Leonarda. Radoznao je i ima neobjašnjivu potrebu da gura nos tamo gdje mu nije mjesto. Voli Shannen.


Nemo Morgan Manson
Upoznale smo se tek u dvorcu, ali mi se na prvi pogled učinila jako dobra. Neki ju smatraju čudakinjom zbog njezinog stila odijevanja, no meni je super. Živi u Škotskoj, gdje je njezina majka ugledna pravnica. Krenula je njezinim stopama, tako da je sada na prvoj godini na pravnom fakultetu. Znači, ima devetnaest godina. Hoda sa Marcom Livingstoneom i obožavaju se.



Dana Thalia Parker
Simpatična cura koju sam upoznala tek po dolasku u Finsku. Na prvi pogled djeluje mračna i odsutna, ali je jako draga kad ju malo bolje upoznate. Inače ne voli ljudski kontak, a ni općenito ne voli ljude. Njezina obitelj posjeduje lanac restorana u Švedskoj, odakle ona i dolazi. Iako je bogata nasljednica, uopće se ne ponaša tako. Jako smo si dobre i prilično smo slične, iako ona nije luda kao ja. Čini mi se da joj se sviđa Jukka, samo što to ne želi priznati.


Marco Livingstone
Najveća kukavica poznata ljudskom rodu. Presmiješan je. Devetnaest mu je godina i živi u Švedskoj, gdje i studira ekonomiju. Pored sviranja gitare, hobi mu je paničarenje . Doista ne znam kako su ga uspjeli nagovoriti da nam se pridruži u lovu na vampire. Pretpostavljam da će nam to ostati vječna zagonetka.


Melody Jones
Kći Eleanor i Michaela Jonesa, poznatih britanskih zlatara. Upoznale smo se u dvorcu. Nije jako društvena osoba, tajanstvena, hladna, tvrdoglava, teško ju je shvatiti i jako komplicirana. Nekad ne prestaje valjati gluposti i ne prestaje se cerekati, a nekad je tužna vrba. Kreativna je i voli maštati, no ponekad mi se čini da ta mašta prelazi granice. Čini mi se kao da doista vjeruje u vampire…


Amy Nettles
Totalna ludakinja, ali u pozitivnom smislu. Sve nas zabavlja i nasmijava, tako da nije ni čudo što se dobro slažemo. Poznajem ju iz škole, ali se prije izleta u Finsku uopće nismo družile. Ima osamnest godina. Potiče iz obitelji koja nema mnogo novca, ali mi to uopće ne smeta. Majka joj je sekretarica u firmi Heronovih. Njezin otac je nestao prije šest mjeseci i to na poslovnom putovanju u Finskoj…



Sami Vanska
Simpa dečko, jedan od tetkovih specijalnih savjetnika koji su nam se nedavno pridružili u dvorcu. Zabavan je i sve nas nasmijava. Ima dvadeset godina i živi u L.A., premda je rođen u Finskoj. Svira gitaru. Ma, legenda je!


Claire Bennet
Lijepa dvadesetogodišnja cura, tetkova pomoćnica. Nepunih joj je dvadeset i živi u L.A. Rodom je iz Britanije. Voli nositi izazovnu odjeću i jake parfeme, ali joj to toliko dobro stoji da ne izgleda vulgarno. Voli morbidne erotične fotografije, ali nije bolesno perverzna. Isprva se čini hladna i okrutna, ali je jako dobra kad ju bolje upoznate. Darkerica je, sluša gothic metal i najčešće oblači crninu.



Desiree Saphyra
...I will always remember you...


Shot at 2007-07-08
George Turunen
Moj ludi tetak. Voli se proglašavati za diktatora i rođenog biznismena. On je, pored mog oca, kandidat za novog predsjednika. Ili će biti kako je on zamislio ili neće biti nikako. Tko mu se suprotstavi, teško i njemu i njegovima. Sve vidi, sve čuje, sve zna. Pošto je ugledni političar, svuda po zemlji ima postavljene svoje špijune i svoje ljude. Ipak, za svoje poslove najviše iskorištava Leonarda.


Shot at 2007-07-08
Henry Turunen
Moj otac, ugledni američki biznismen. Nedavno je pokrenuo kandidaturu za predsjednika. Gotovo da ga uopće ne viđam, pošto je stalno na nekim sjednicama ili kako već naziva sjedeljke sa svojim kolegama. Iako mi se dopada što mi stalno daje novac, to jednostavno ne može zamijeniti odnos otac-kćer kojeg mi nikad nismo imali. Nakon smrti moje majke, više se nije ženio. Donedavno je bio u dobrim odnosima sa svojim rođakom Georgeom, ali ih je obostrana kandidatura učinila najljućim neprijateljima.


Faith Bilson Turunen i Michael Turunen
Faith je moja baka. Kako sam izgubila majku, a otac mi je stalno na poslu, ona i djed su me praktično odgojili. Smiješna je, pogotovo kad poludi (čitaj; stalno) Sad je u mirovini, a ranije je bila ugledna liječnica. Hobiji su joj kuhanje, spremanje kuće, deranje na mene i mog brata. Velemajstorica je u svađanju s mojim djedom. Njih dvoje su razvedeni, ali još uvijek žive skupa.
Michael je moj djed. Jedan od najluđih i najzabavnijih ljudi koje sam upoznala u životu. Jako je neozbiljan i sve mu je šala, zbog čega se baki praktično diže kosa na glavi. Najčešće se može vidjeti u blizini hladnjaka i kauča. Ranije je bio sudac, a kad je otišao u mirovinu, otvorio je privatnu odvjetničku kancelariju.

srijeda, 29.08.2007.

Death is only the beginning of the end...

Vrisak.
Oteo mi se još jedan vrisak. Vrisak užasa, vrisak gađenja, i na kraju, vrisak straha. Kao da sam na taj način željela izbrisati sve što me je okruživalo. I taj prokleti prizor koji me je natjerao da drhtim kao nikad u životu...
Sa tavanice je visio debeli konopac. A na konopcu je bilo obješeno tijelo Desiree Saphyre. Bila je mrtva. Mrtvački blijeda. Kao da u sebi više nije imala krvi. Izgledala je kao da je netko divljački iz nje ispio i posljednju kap slatke krvi. Izuzev one koja se slijevala iz njezinih širom otvorenih očiju. Krvava suza, rekla bih... Posljednja suza. Njezina duga crna haljina, nalik na one iz renesansnog perioda, bila je potpuno razderana. Toliko razderana da sam jasno mogla vidjeti urez na grudima. Smrt...
''Oh, Bože...'', zajecala sam, odmaknuvši se. Čvrsto sam se primila za Danu i Marca, koji su bili podjednako zaprepašteni kao i ja.
''Moramo... moramo obavijestiti ostale...'', prošaputala je Dana.
Njezin glas je zvučao kao da dopire iz velike daljine. Sve se odigravalo filmskom brzinom. Osjetila sam užasnu bol u predjelu svoje lijeve ruke. Rana koju sam imala još otkako sam se posjekla na ogledalo me je ponovno zaboljela. Čak još jače nego u trenu kad su komadi stakla sjekli moju kožu. Užasna bol. Misli su mi bile usredotočene samo na nju, tako da gotovo nisam ni primijetila da smo već nakon par minuta stajali u sobi za prijeme i objašnjavali ostalima što se dogodilo.
A, kad je sve bilo gotovo, kad je Leonardo odvezao Desireeino mrtvo tijelo u gradsku mrtvačnicu, kad smo svi koliko-toliko došli sebi od šoka, bol je nestala isto onako kao što je došla. Iznenada. Nisam se previše zabrinjavala oko toga, jer je Amy rekla da mi se rana vjerojatno inficirala.
I tada sam doista vjerovala u to...

***

Anette je stajala na kraju hodnika potpuno sama. Bila mi je okrenuta leđima, ali sam na neki neobjašnjiv način znala da joj je pogled bio prikovan za portret Krvave grofice na zidu. Prekrižila je ruke, kako bi zaustavila drhtanje. Nekoliko trenutaka sam stajala iza nje, dvoumeći se da li da započnem razgovor. No, na kraju sam joj ipak prišla.
''Hej, Anette'', pozdravila sam ju. Stala sam kraj nje. ''Kako si?''
Uzdahnula je. ''Ne baš dobro'', promrmljala je odsutno. ''Prestravljeno.''
''Razumijem te, vjeruj mi'', rekoh. Sa slike su me promatrale sitne grofičine oči. Oči prepune zlobe... Zapjevušila sam:''Fear is only in our minds...''
''...but it's taking over all the time'', dovršila je Anette. Na njezinom dosad bezizražajnom licu je zatitrao blagi osmjeh. I ja sam se nasmiješila.
''Tarja! Anette!'', iznenada nas je zazvao netko. Bio je to Jukka. Stajao je na drugom kraju hodnika i glupirao se, grickajući bananu i praveći grimase. Eto, živi dokaz da su ljudi nastali od majmuna.
''To biće nije normalno'', zaključila je Anette, odmahnuvši rukom.
''Meni pričaš. Ja ti se s tom gorilom družim svaki dan'', rekla sam joj, dok smo prilazile Jukki koji je i dalje bio maksimalno posvećen svojoj ulozi.
''Leonardo se upravo vratio iz grada. I kaže da se svi odmah okupimo u dnevnom boravku'', objavio je, skačući po hodniku. Sad je više podsjećao na klokana nego na majmuna, ali nisam se željela miješati u to.
''Možda se napokon vraćamo doma'', poveselila se Anette.
Nije ni slutila koliko je u krivu...
Kad smo nas troje stigli u zamračeni dnevni boravak, svi su već bili tamo.
Sjela sam se u naslonjač između Marca i Nemo, i tako ih bar nakratko prekinula u razmjenjivanju nježnosti. Jukka se sjeo kraj Scarlett i prebacio ruku preko njezinih ramena, a potom joj nešto prošaputao na uho. Ona se nasmiješila. Za čudno, Dana nije reagirala. Bila je isuviše zaokupljena kuckanjem poruka na svom mobitelu.
''Dobro je da ste svi tu'', rekao je Leonardo, ustavši se iz svog naslonjača.
''Nemoj držati govore, nego nam jednostavno reci da još večeras idemo doma'', rekla mu je Anette, nasmiješivši se.
Leonardo ju je pogledao kao da nije normalna. ''Što ti to lupetaš?'', zinuo je. ''Ne možemo otići! Nismo prikupili dovoljno materijala za tetkovu emisiju.''
''Hoćeš reći da je jebena emisija važnija od naših života?!'', zapjenila je Haley. Dohvatila je porculansku figuricu sa police i za tren sam pomislila da će ga gađati, ali ju je Melody uspjela smiriti i natjerati da sjedne na kauč.
Leonardo je prekrižio ruke. ''Ako se vratimo kod tetka bez materijala za emisiju, sve će nas bez razmišljanja nabiti na kolac. A ako ostanemo ovdje, bar postoje neke šanse da preživimo'', zaključio je.
''Leonardo ima pravo'', ubacila se Claire. Djelovala je prilično mirno za osobu koja je prije nekoliko sati izgubila sestričnu. ''Ostat ćemo ovdje. Ubojstvo koje se desilo je savršen razlog za to. Mislim, ako otkrijemo tko ga je počinio, imat ćemo savršenu emisiju! Nismo li zbog toga ovdje?''
Sami ju je pogledao kao da nije normalna. ''Claire, jesi li ti sišla s uma? Ubojica bi se mogao vratiti! Netko od nas bi mogao biti sljedeći!'', povikao je. ''Isprva je sve ovo bilo zabavno, ali vrag je već odavno odnio šalu.''
''Slažem se'', reče Nemo. ''Govorila sam vam da se u ovom dvorcu nešto čudno dešava, ali mi nitko nije vjerovao.''
Claire se posprdno nasmijala, ali nije ništa rekla. Za sve to vrijeme, Pajo je skakao po kauču i iz sveg glasa pjevao svoju verziju pjesme Moja štikla (...jer još trava nije rasla, tamo gdje je krava Sabinne Bathory pasla...).
Leonardo je pljesnuo rukama. ''Stanite! Imam jedan lukav plan'', objavio je ponosno.
''Ajoj, najebali smo'', promrmljao je Tuomas, uhvativši se za glavu.
''Reče li ti nešto, smrtonosna tarantulo sa kosom?'', zareža moj rođak.
''Ma neeeee...'', naceri se on. ''Baš ništa.''
Nakašljao se. ''Iz ovih stopa ću poslati tetku mailom sve ono što smo dosad snimili. Trebat će mi malo duže da sve prebacim u komp, ali... ako taj debeli moron kaže da je dovoljno, idemo natrag'', rekao je, prije no što je izvadio kameru iz ruksaka i naredio Paji da mu donese laptop.

***

''Gladna sam!'', zakukala sam, zavalivši se na svoj krevet.
Amanda je odmahnula glavom. ''Tarja, prije pet minuta si pojela golemi sendvič'', podsjetila me je.
''Dva golema sendviča'', ispravila sam ju. ''A prije toga sam ručala i popila dvije litre soka od jabuke. Sve znam, no sad mi se jede nešto slatko.''
Moja je prijateljica zaustila da nešto kaže, ali je naposlijetku samo bolno uzdahnula i nastavila prelistavati knjigu. Slegnula sam ramenima, a potom sam i ja nastavila lakirati nokte. U crnu boju, naravno...
''Što mislite, hoćemo li se moći vratiti doma?'', zapitala je Scarlett iznenada.
''Imam dobar predosjećaj'', javila se Amanda. Njezine lijepe plave oči bljesnuše. ''Sigurno hoćemo.''
Presjekla sam ju. ''Nema teorije'', rekla sam s podsmjehom.
Sve tri su pogledale u mene. ''Otkud znaš?'', zinu Shannen.
''Vidjet ćete. Poznajem tetka'', rekla sam im, ne skidajući pogled sa svojih ruku. Počela sam puhati u njih kako bi se lak brže osušio, ali sam ipak primijetila kako me moje prijateljice i dalje promatraju. Prestale su s tim tek kad je netko pokucao na vrata. I to prilično jako.
''Ulazi!'', povikala sam.
''Otvorite mi! Pune su mi ruke!'', začuo se Samijev povik sa hodnika. Nakon što sam skužila da nitko nema namjeru pomjeriti svoju lijenu guzicu, preuzela sam tu žrtvu i ustala da mu otvorim vrata. Tada sam primijetila da jadnik u svakoj ruci nosi po četiri prepune kese iz dućana.
''Treba li ti pomoć?'', zapitala sam ga.
''Ne, hvala'', odvratio je, nasmiješivši se. ''Ako sam ih uspio dovući uz stepenice, vjerojatno mogu i do stola.''
I, doista, uspio ih je odnijeti i spustiti na radni stol. Sudeći po onome što je bilo u kesama (izgledale su kao da imaju veću masu nego tetak), dalo se zaključiti da Sami redovito ide u teretanu. Zapravo, isto se dalo zaključiti i bez toga. Bio je strahovito zgodan. Ispod njegove uske bijele majice su se nazirali mišići kao kod nekog sportaša. Čak sam uhvatila sebe kako dugo promatram njegove nebesko plave oči, koje su savršeno dolazile do izražaja uz dugu svijetlu kosu koja mu je padala niz ramena.
''Da li si našao onaj šampon?'', Amandin glas me je trgnuo iz razmišljanja.
Sami se nasmiješio, pokazujući svoje savršene bijele zube. ''Naravno. Premda me je Melany iz dućana gledala kao da nisam normalan'', rekao je, izvadivši šampon za volumen sa mirisom jagode iz jedne od kesa.
''Jesi li meni kupio sjajilo za usne?'', upitala je Shannen.
''A meni modni magazin?'', dodade Scarlett.
Sami je prevrnuo očima. ''Da, da, kokoške jedne. Sve sam vam kupio'', progunđao je, a potom im krenuo dijeliti sve što su naručile.
Nasmijala sam se. ''Ajme, kako ste izmaltretirale jadnog dečka'', prokomentirala sam, zabacivši kosu.
''I tebi sam nešto kupio'', reče on. Uzvratio mi je osmjeh.
Začuđeno sam ga pogledala. ''Zbilja?'', upitah.
Izvadio je jednu izuzetno skupu i ukusnu bombonjeru iz kese i pružio mi ju. ''Nadam se da voliš ovu'', rekao je.
''Šališ se! Ja volim sve što je slatko... Ali kako si znao da mi je ova omiljena?'', upitala sam ga. Bila sam prijatno iznenađena njegovom gestom.
Slegnuo je ramenima. ''Pretpostavio sam'', osmjehnuo se nervozno, a potom uzeo sve one preostale kese i istrčao iz sobe. ''Moram odnijeti Marcu sve ove tablete za smirenje koje je naručio. Vidimo se kasnije!''
''Zgodan je, ali je pomalo čudan'', zaključila sam, prije no što sam se skupa sa svojim prijateljicama bacila na bombonjeru koju mi je donio.

četvrtak, 23.08.2007.

Suddenly I know I`m not sleeping...

(*ovaj post je posvećen Dani :=D)

''Tarja?! Što se ovdje dešava?'', povikao je Tuomas ponovno.
Prije no što sam uspjela bilo što izustiti, Jukka se odmaknuo od mene i s gađenjem me pogledao. Oči su mu bile napola sklopljene.
''Tarja, ti nisi Scarlett!'', zaplitao je jezikom, a potom se srušio na pod gdje je istog trena i zaspao. Tipično za Jukku, pomislih, okrenuvši se Tuomasu. Na njegovom licu je titrao smješak olakšanja. Prišao mi je. Nasmiješila sam mu se, prije no što je položio ruke na moj struk i privukao me još bliže sebi. Toliko blizu da sam osjetila njegov dah na svom vratu.
''Kao što vidiš, Jukka je pijan kao crna zemlja. Mislio je da sam Scarlett'', objasnila sam, milujući ga po licu. ''Zato me je zagrlio. Ja...''
''Pssst!'', odvratio je Tuomas. ''U redu je. Sve je u redu.''
Poljubio me je. Čvrsto me je držao uz sebe, ali je u njegovim dodirima bilo i te neopisive elegancije i gracioznosti. Trudila sam se uzvratiti mu na isti način, sve dok se nije začuo neobičan zvuk... nalik na škripanje drveta. Najprije sam pomislila da Jukka hrče, ali se ispostavilo da se Leonardo vratio i banuo u kuhinju. Shvatila sam to tek kad je počeo šiziti.
''Moroni jedni, što ste uradili od dvorca?!'', povikao je. ''Cijeli hodnik je pun praznih i polupraznih konzervi piva! I odakle se čuje ta grozna glazba?!''
''Imamo mali tulum u sali za prijeme'', rekoh mirno. A potom sam povisila glas. ''I ne vrijeđaj mi London after midnight!''
Uputio mi je jedan od svojih oštrih pogleda. ''Slušaj me pažljivo, blijeda nakazo. Ja sam odgovoran za sve vas, kao i za ovaj dvorac. Znaš li što će mi tetak napraviti ako nešto krene po krivu?!''
Nije čekao odgovor. ''Ubit će me!!!'', zaurlao je, mlateći rukama poput Anette kad sam joj ubacila guštera u gaće.
Tuomas i ja se pogledasmo. ''Nismo mi te sreće'', reče Tuomas.
Leonardo se nakašlja. ''Idem smiriti one idiote što tulumare, a vas dvoje probudite ovu pijanduru'', naredio je, okrenuvši se. Krenuo je da izađe iz kuhinje, ali sam ga zaustavila.
''Čekaj, Leonardo!'', zazvala sam.
Zastao je. ''Što je sad?'', upita on, već na ivici živaca.
''Kako je Dana?'', upitah ga. Ni sama ne znam zašto sam brinula... Ni sama ne znam zašto sam se uplašila da joj se ne desi nešto ozbiljno. Zapravo, lažem. Lažem samu sebe. Znam... Brinula sam zato što sam shvatila da smo pretjerali sa našom podvalom. Brinula sam jer sam ja kriva za to što joj se dogodilo. Zbog mene je morala ići liječniku. Zbog mene i moje glupe ideje...
''Dobro je. Otišla je leći'', odvrati Leonardo, a potom se izgubi u tami dvorskih hodnika. Za to vrijeme, Tuomas je polijevao Jukku hladnom vodom iz nekih plastičnih flaša. Pomislila sam da će mu trebati količina vode iz Tihog oceana da probudi našeg dragog pijanca, ali nisam ništa rekla. Ostala sam stajati kraj vrata. Ostala sam stajati kao skamenjena i razmišljati... I znala sam što trebam napraviti.

***

''Mogu li ući?'', upitala sam, pokucavši na vrata sobe koju je Dana dijelila sa Haley, Nemo i Anette.
''Naravno'', začuo se Danin povik iznutra.
Ušla sam, zatvorivši vrata za sobom. Sve tri su bile u sobi. Haley je sjedila na stolu u svojoj spavaćici i puštala glazbu na mobitelu, što je vjerojatno pričinjavalo grdne muke Anette koja je pokušavala čitati neki krimić. Za to vrijeme, Dana je ležala na svom krevetu. Lice joj je bilo pomalo otečeno, ali je ipak bila dobro. Nasmiješila sam se.
''Hales, Anette... željela bih malo porazgovarati s Danom. Nasamo'', zamolila sam ih, naslonivši se na zid. Haley se ustala sa stola i odskakutala napolje u ritmu glazbe. Anette je išla za njom, mrmljajući i psujući joj sve po spisku. Kad su otvorile vrata, začula sam Leonardove urlike sa hodnika. Činilo se da njegovi brojni pokušaji da otjera Emppua i Paju na spavanje još uvijek nisu uspijevali. Zapravo, svi su već bili u svojim sobama, izuzev njih trojice i Anette i Haley koje sam evakuirala da bih mogla razgovarati sa Danom.
Sjela sam se na rub njezinog kreveta. ''Je l' ti bolje?'', upitala sam ju.
Kimnula je glavom. ''Jeste. Dobro se osjećam'', odgovorila je.
''Slušaj, imam ti nešto reći...'', započela sam, ali mi nije dopustila da završim.
''Znam, Tarja'', nasmiješila se. ''Znam da ste mi ti i tvoje frendice spremile ovu spačku sa orasima.''
Nisam znala što bih rekla. Zaprepastila me je. Kako je mogla znati? I kako je mogla reagirati tako blago? Mislim, da je meni netko učinio takvo što, ja bih ga u najboljem slučaju poslala na intenzivnu njegu. No, Dana je valjda drugačija...
''Čuj... ja... žao mi je'', promucala sam u konačnici. ''Pretjerale smo.''
Nije ništa odgovorila.
''Nismo smjele to učiniti. Oprosti mi. I meni i njima'', rekla sam joj. Nikad nisam imala običaj da se ispričavam ljudima osim kad bih napravila neko grdno sranje. A sad je valjda bilo tako...
''Drago mi je da si se ispričala'', reče ona, uspravivši se u krevetu. ''Shvaćam da si htjela pomoći Scarlett. Lijepo je da ste tako dobre prijateljice. No, ja bih željela da si ti i ja budemo isto tako dobre. Bar dok smo ovdje.''
''I ja bih željela isto'', odvratila sam. Usne su mi se raširile u osmijeh.
''Onda, prijateljice?'', zapitala je, pruživši mi ruku.
''Prijateljice!'', odvratila sam.
Rukovale smo se.

***

Prošlo je bezmalo tjedan dana od tog događaja. Još jedan tjedan ispunjen istraživanjem i proučavanjem dvorca finske grofice Sabinne Bathory 8sad smo doista morali raditi, budući da su Sami, Desiree i Claire nadgledali situaciju). Prošao je još jedan tjedan ispunjen smijehom, zadirkivanjem Anette i spačkama na Leonardov račun. Stvari u dvorcu su se vratile pod kontrolu. Scarlett, Amanda i Shannen su se takođe pomirile sa Danom. Emppu i Shannen su i zvanično prohodali, što je dovelo do velikog oduševljenja među ekipom. Sve češće sam i Scarlett i Jukku viđala skupa, što je možda značilo da je pomirenje na pomolu. No, podjednako često sam ga viđala i sa Danom, što je možda značilo da pomirenje ipak nije na pomolu. A kad smo već kod pomirenja... Nadala sam se da ću se i ja uskoro pomiriti sa Anette. Tek u ovom dvorcu sam počela shvaćati koliko mi fali. Tek kad smo bile blizu, počela sam shvaćati koliko mi je nedostajalo njezino prijateljstvo. Njezin osmijeh, njezini telefonski pozivi usred noći dok moja baka šizi, naši zajednički (ujedno i bezuspješni) pokušaji da savladamo Pitagorinu teoremu.... Užasno mi je nedostajala, premda to nisam smjela priznati naglas. Imala sam osjećaj da se i ona osjeća isto, iako se trudila to sakriti. Možda je ta sličnost koja je postojala između nas bila ono što smo pokušavale zanemariti. Ali, u zadnje vrijeme smo počele provoditi više vremena zajedno. Čak se i zamijenila s Amy za sobu uz izliku da joj smeta Haleyino hrkanje (što je vjerojatno i bio jedan od razloga pošto Haley hrče kao mlin za kafu). Dakle, sad dijelim sobu sa Anette, Amandom i Shannen...
No, što je najbolje od svega, Pajo se u potpunosti posvetio igranju igrica na Leonardovom laptopu, tako da ga gotovo nismo ni viđali. Sve je bilo tako lijepo... Tako idilično... Tako mirno. Čak su se i Marco, Nemo i Melody opustili i prestali misliti na strašne događaje koji su nam navodno prijetili. Sve je bilo savršeno...
No, sve to je i bilo naglo prekinuto...
Sve je bilo prekinuto tog kobnog dana, tog kišovitog popodneva kad su stvari pošle po krivu. Nitko nije ni slutio što će se dogoditi, jer se dan dotad činio poprilično normalno. U nekoj mjeri...
Dana, Marco i ja smo ubrzano koračali hodnicima dvorca. Najmračnijim hodnicima dvorca... Da, i to je bilo maslo mog uobraženog rođaka Leonarda. Uz izliku da smo nas troje najveće kukavice i da ćemo najbrže pobjeći ako nas nešto napadne, poslao nas je da mu donesemo neke torbe sa tavana. Zbog tog morona i njegovih glupih izjava, nas troje smo krenuli na posljednji kat dvorca. Dana je držala baterijsku lampu u ruci. Drhtala je, baš kao i Marco. Zapravo, on si je stavio povez oko očiju i cigaretu u usta. A dala bih se zakleti i da je pjevušio:''All the same take me away, we're dead to the world...''
Vrlo ohrabrujuće, nema što.
Iznenada, Dana zastade. ''Ljudi...'', reče ona zagonetno. ''Osjećate li ovaj čudan miris?''
Duboko sam udahnula. Nije bila u pravu. Nije to bio čudan miris, nego opak smrad.
''Vjerojatno je Anette prošla ovuda u proteklih dana'', izjavila sam uvjerljivo, praveći grimase.
''Ne lupetaj'', reče Marco, skinuvši povez sa očiju. ''Ti uvijek...''
Tu je moje slušanje njegovih prodika prekinuto. Prekinuo ga je neki neobičan zvuk. Nalik na pucanje užeta, ili nešto slično... A potom i zvuk nečega teškog što je proletjelo kroz vazduh. Zvučao je kao da dopire iza mojih leđa, ali se nisam obazirala. Već sam navikla na zvukove koji je ovaj stari dvorac proizvodio. Nisam se okrenula čak ni kad su Marco i Dana počeli panično vrištati.
''Što je vama?'', upitala sam, kao da su ludi.
''T-t-tarja... '', promucala je Dana. ''I-iza tebe...''
Marco nije ništa rekao. Vratio si je povez na oči i nastavio vrištati.
''Znam! Znam! Neki čudni zvukovi'', rekoh, okrenuvši očima.
''Tarja...''
''Dosad ste se već trebali navići na njih.''
''Tarja...''
''Mislim, normalno je da stara mjesta imaju svoje zvukove.''
''Dovraga, Tarja Margaret Roxanne, okreni se!!!'', zaurlala je ona.
Poslušala sam ju. Idućeg trena, jedan prodorni vrisak je proparao cijeli hodnik. Bio je to moj vrisak... Taj prizor... To je bilo nešto najodvratnije što sam vidjela u životu. Onaj pas razapet na križu nije bilo ništa u odnosu na ovo. Pomislila sam da sanjam... Željela sam vjerovati da sanjam. Pomislila sam da je sve to samo iluzija, samo plod moje bolesne mašte...
Ali nije bilo tako. Pred mojim očima, nekoliko milimetara dalje od mene, bio je prizor koji možete samo zamisliti. Prizor iz filmova strave i užasa, ali opet tako stvaran...
Smrt.

Nastavit će se...

P.S. Eto, da vas malo ostavim u neizvjesnosti...

utorak, 14.08.2007.

Friends forever... or not?

''Imam puno posla oko kampanje'', objavio je tetak, dok smo sjedili u trpezariji i ručali. ''Večeras se vraćam u L.A., no Claire, Sami i Desiree ostaju nadgledati vaša istraživanja.''
Na Leonardovom licu se pojavio blagi smiješak. Ali, prije nego što je uspio bilo što reći, tetak je nastavio. ''Dobro pazi što radiš, Leonardo'', upozorio ga je. ''Ti znaš da sam ja vrlo plemenit i pravedan, osim kad me netko zajebe.''
''Bez brige, tetak'', procijedio je moj rođak kroz zube. Još uvijek se trudio zadržati onaj glupavi osmjeh na licu, premda sam bila sigurna da mu je malo falilo da eksplodira od bijesa. I još više sam sigurna da bi se to i desilo, da se u tom trenu na vratima nije pojavila Nemo sa pregačom i tanjurom palačinki u rukama. Imala je isti izraz lica kao i Leonardo.
''Dobro si se sjetila!'', reče joj Pajo. ''Već sam se počeo pitati di su nestale te palačinke!''
Spustila je tanjur na stol. ''Evo, nadam se da će vam se svidjeti'', rekla je strpljivo, a potom se svalila u stolicu i umorno uzdahnula. Dobro se držala, s obzirom na to je provela cijelo popodne u kuhinji, jer ona bila zadužena za ručak. Naime, svi smo imali bliske susrete sa WC školjkom zbog nekog krumpira koji je Leonardo spremio za doručak.
''Malo su ti prepečene. I zašto nisi stavila orahe?'', upitah ju.
Lupila je šakom o stol i bijesno poskočila. ''Prestani da zvocaš, utvaro iz najcrnjih snova!'', zaurlala je. Marco ju je povukao natrag na stolicu.
Nasmiješila sam se. ''Ali što su palačinke bez oraha?'', zapitah ponovno.
''Nije ih stavila jer sam ja alergična na njih'', reče Dana.
Melody pogleda u nju. ''Doista?'', zapitala je.
Dana je kimnula glavom. ''Dobijam opaku alergiju od njih'', dodala je.
Scarlett i ja se pogledasmo. Točno sam znala što misli. Krajičkom oka, spazila sam Amandu i Shannen kako se zlurado smješkaju. I to je bilo to. Savršena ideja... Savršen plan... Savršena osveta.
''Imamo samo jedan problem...'', rekla je Amanda, kad smo se okupile u našoj sobi da razradimo plan. ''Tko će napraviti kolač?''
''Ne gledajte mene'', rekoh, slegnuvši ramenima. ''Ja sam jedva izvukla dvojku iz domaćinstva.''
Shannen se nasmiješila. ''Ništa ne brinite. Zamolit ćemo Tuomasa da nam pomogne. Odnosno, Tarja će zamoliti Tuomasa da nam pomogne'', izjavila je, zavalivši se na krevet.
''Zašto Tarja mora sve raditi?'', zacvilila sam.
''Zato što će Tuomas učiniti sve što ga Tarja zamoli. Zato će Tarja sad pomjeriti svoje šiljasto dupe sa kreveta i otići do Tuomasove sobe'', brbljala je Scarlett, gurajući me prema vratima. Premda sam i dalje gunđala, uputila sam se prema sobi u kojoj su bili dečki.
''Hej, društvo... što mi radite?'', pozdravila sam ih, ušavši na vrata. Jukka mi je mahnuo u znak pozdrava, ali nije bio u mogućnosti nešto reći jer je bio isuviše zaokupljen srkanjem piva iz konzerve.
Tuomas je podigao pogled sa knjige koju je čitao. Nasmiješio se. ''Ja mislim na tebe, Marco spava, Jukka pije pivo, a Emppu se igra sa Pajom u njegovoj sobi'', reče on.
''Onda se nadam da nemaš ništa protiv da ti se pridružim'', rekoh, sjednuvši sa kraj njega. Zaljubljeno me je pogledao onim njegovim predivnim očima. Nije ništa rekao. Obgrlio me je oko struka i privukao k sebi. Poljubili smo se, a zatim je nježno prelazio usnama sve do mog vrata. Zadrhtala sam.
''Lakše malo!'', povika Jukka s gađenjem. ''Niste sami.''
Pogledala sam u njega. ''Ma daj, Jukka... kao da ti i Scarlett to nikad niste radili!'', nakezila sam se.
On se snuždio. ''Eh, Scarlett...'', promrmljao je, otpivši gutljaj piva. Tada sam se sjetila zašto sam zapravo došla.
''Tuomas, trebam tvoju pomoć'', rekla sam. ''Možeš li doći u kuhinju?''
Pola sata kasnije, Amanda, Shannen, Scarlett, Tuomas i ja smo stajali u već spomenutoj kuhinji i pravili kolače. Nadala sam se da se ovo neće završiti kao jedan sat domaćinstva na kojem sam zamalo zapalila cijelu učionicu.
''Dobro, sad trebamo dodati još mnogo oraha'', reče Shannen, proučavajući recept.
''Ne mogu da vjerujem da ste me nagovorili na ovo'', promrmljao je Tuomas. Nabacila sam svoj najslađi osmjeh. ''Ali, samo želimo pomoći Jukki'', rekoh.
Odmahnuo je glavom. ''Ma, u redu. No, alergije ponekad znaju biti opasne'', upozorio nas je.
Scarlett je stisnula usne. ''Nije me briga.''

***

''Želi li tko kolač?'', upitala sam, odškrinuvši vrata sobe za prijeme.
Pajo je odmah poskočio sa kauča. ''Ja! Ja!'', zapjevušio je.
''Dijete drago, ti samo jedeš'', podsjeti ga Melody.
''A ako pojedeš i ove kolače, krepat ćeš večeras'', dodade Amy.
''Neće'', nasmiješila sam se i spustila tanjur s kolačima na stol. ''Tu je na sestru.''
Dana je uzela jedan kolač i prinijela ga ustima. ''Ima li oraha u ovim kolačima?'', upitala je, pogledavši me.
Odmahnula sam glavom. ''Ne. Nismo ih stavili zbog tebe'', slagala sam.
Pojela je jedan kolač, pa još jedan, pa još jedan... Tek kad sam bila sigurna da nam je plan uspio, okrenula sam se u namjeri da iziđem iz sobe. No, Sami mi je rekao:''Sjedi malo s nama.''
''OK. Zašto da ne?'', rekoh, krenuvši prema kauču. No, tada sam se saplela o vlastitu nogu (mislim, ja i ravnoteža) i pala Samiju u krilo.
''Uh.. oprosti'', promrmljala sam. Bilo mi je jako neprijatno.
''Nema frke'', osmjehnuo se. No, ipak sam primijetila sam da se zacrvenio.
Haley je odmahnula glavom. ''Tarja, ne poznajem niti jednu osobu na svijetu koja se smotanija od tebe'', rekla je.
Bila sam primorana da se složim s njom.
Melody je učinila isto. ''Tako je. Tarja je jedina osoba koja je uspjela zapeti za ormar'', rekla je, trudeći se da ne prasne u smijeh.
''Ljudi... meni nije dobro'', promrmljala je Dana. Uhvatila se za trbuh. Tek tad sam primijetila da je užasno preblijedila.
''Danchi, što nije u redu?'', upita Haley, položivši ruku na njezino čelo. A zatim vrisnu:''Bože, pa ti goriš!''
''Boli me trbuh'', mrmljala je Dana i dalje.
Sakrila sam usta rukom, kako drugi ne bi primijetili da se smijem. Potom sam se izgubila iz sobe brzinom svjetlosti. Mislim, ne trebaš biti prevelik mudrac da skužiš da je bilo oraha u kolačima.
''Što se desilo?!'', upitala je Scarlett nestrpljivo. Amanda, Shannen i Tuomas su stajali iza nje sa istim izrazom lica
''Upalilo je'', odvratila sam. Potom smo svi prasnuli u smjeh. Bilo mi je jasno da smo malo pretjerali, ali... Osveta je osveta.

***

''Morat ću ju odmah odvesti liječniku'', rekao je Leonardo, kad je vidio što se dogodilo Dani. ''Čini se jako loše. To znači da ćete vi ispratiti tetka. Povjeravam vam taj posao, bez obzira na to koliko ste kreteni.''
''Nema problema'', rekao je Emppu.
Jukka me je povukao na drugi kraj prostorije. ''Imam ideju'', šapnuo je. ''Večeras neće biti ni Leonarda, ni tvog ludog tetka. Možda bismo mogli napraviti tulum. Sa mnogo piva.''
''To je dobra ideja'', rekla sam.
Svi ostali su se složili sa mnom. Onog trena kad je tetak izišao iz dvorca, pustili smo glazbu i pripremili zalihe piva u sobi za prijeme. Spojili smo stolove, pa su neki ludaci (Haley, Emppu i Amy) plesali i po njima. Marco i Nemo su se žvalili u jednom kutu, dok je Pajo skakao po sobi u odijelu Spidermana. Claire ga je jedva spriječila da se pokuša penjati po zidovima.
No, ja se nisam mogla zabavljati. Sjedila sam za jednim stolom i pila... Sve me je previše podsjećalo... Pogotovo glazba, koja je bila ista kao i tada. Sve me je podsjećalo na jedan školski tulum kad sam se posvađala sa svojom tadašnjoj najboljom prijateljicom. Sa Anette. Tada smo stalno bile skupa, stalno smo se družile i povjeravale smo si sve tajne. Bila mi je prijateljica kakvu biste mogli samo poželjeti. Bila mi je kao što su mi sad Shannen, Scarlett i Amanda. I onda smo se posvađale jer je dečko koji joj se tada jako sviđao prišao meni i pokušao me poljubiti. Uzalud sam joj objašnjavala da ga se nisam mogla riješiti, uzalud sam joj govorila da mi se Daniel ne sviđa... Sve je bilo uzalud. I, ni sama ne znam zašto, počele smo se mrziti...
''Tarja, da li je sve u redu?'', upitao me je Sami.
Kimnula sam glavom. ''Ma da. Sve je u redu'', ponovila sam kao robot. Gledala sam u Anette, koja je sjedila malo dalje od mene i buljila u jednu točku na zidu. Sjedila je potpuno sama i pila...Pila je, baš kao i ja.
''Zašto ne plešeš?'', upitao je.
Slegnula sam ramenima. ''Ne znam'', odgovorila sam. ''Ne mogu.''
Anettein i moj pogled se sretoše. Brzo sam okrenula glavu.
''Idem uzeti još piva iz kuhinje'', promrmljala sam, ustavši se. Odvukla sam se do kuhinje i otvorila ormarić u koji je Jukka obično ostavljao pivo.
''Tarja...'', odjednom me zazva netko.
Podigla sam pogled. ''Jukka?'', upitah. ''Što je bilo?''
Bio je pijan kao letva. Posvuda se osjećao miris alkohola. Oči su mu čudno svjetlucale. ''Jesi li dobro?'', upitah ga.
Umjesto da mi odgovori, bacio mi se oko vrata. Čvrsto me je zagrlio.
''Jukka, što...'', započela sam.
Poljubio me je u vrat. ''Lijepa moja Scarlett...'', počeo je mrmljati, stežući me u naručju. Uzalud sam ga pokušavala odgurnuti od sebe. Ali, tada...
Tuomas je otvorio vrata kuhinje. Zastao je. U očima sam mu vidjela tugu... Ne bijes, ne mržnju... nego samo tugu...
''Tarja! Što to radiš?!'', povikao je.

Nastavit će se...

P.S. Evo, upravo sam pogledala novi spot od Nightwish. Amaranth, ili kako već... Sviđa mi se, nije loš. Ali, sad više zvuče kao Avril Lavigne i njezin bend nego kao Nightwish. Meni se više sviđao njihov stari stil, dok je Tarja bila u bendu... No, ni Avrilka-Anette nije za baciti, mada pleše poput neke pop pjevačice. Vi uporedite:

A sad vidite jedan stariji spot...

Ahh... meni će Tarja ipak faliti...

ponedjeljak, 06.08.2007.

Looking back in Her eyes…

''Marco, drži se!'', zavrištala je Nemo, izvadivši nož iz torbe. Prije nego što sam ju uspjela pitati što izvodi, otrčala je u mrak. U isti mrak gdje je ona prikaza sa kukuljicom odvukla Marca… Mrak za koji se činilo kao da nema ni početak ni kraj… Poželjela sam ju zaustaviti, poželjela sam vrisnuti da stane, ali nisam mogla. Nisam se mogla ni pomjeriti.
''Tarja, idemo! Moramo joj pomoći!'', povikao je Tuomas, povukavši me za ruku. Potrčali smo između visokih stabala na čije su grane slijetale vrane, u nadi da će tu naći sklonište od oluje. Grmljavina je postajala sve jača i sve bliža. Munje su mi sijevale pred očima, a na tren sam imala osjećaj kao da su i one neopisivo blizu. Osjetila sam kako mi tijelo drhti od hladnoće. Bila sam potpuno mokra. Kiša je i dalje lila kao da je posljednji trenutak u vremenu…
''Eno ih!'', povikah, uperivši prstom prema jednoj čistini. Tuomas je osvijetlio put baterijskom lampom, te smo krenuli prema njima. Marco je ležao na ledenoj i mokroj zemlji bez svijesti. Izgledao je kao da je mrtav. Kapi kiše su se slijevale niz njegovo tijelo i miješale sa krvlju koja je lila iz ramena. Nemo je držala njegovu glavu na krilu i vikala: ''Marco, molim te, probudi se!'' A nedaleko od njih, bio je nož umrljan krvlju. A, još malo dalje, bio je i mač…
''Što se desilo?'', upitah, kleknuvši do Nemo.
''Otjerala sam ga. Ubola sam ga nožem'', objasnila je. ''Ali on je prije toga mačem ranio Marca. I to zbilja gadno.''
Tuomas ju je zbunjeno pogledao. ''Ali tko je bio onaj pod kukuljicom?'', upitao je, dok joj je pomagao da odvuče Marca do auta. Išla sam iza njih, i tada mi je sinulo…
''Možda je to bio Eminem!'', rekoh, kad smo smjestili Marca na zadnje sjedalo auta. Nemo je također otišla otraga, skupa sa kutijom za prvu pomoć.
''Tarja, pobogu! Eminem?!'', upita Tuomas, sjednuvši se za volan (što baš i nije bila najpametnija ideja, jer se svi sjećamo da smo jednom zamalo poginuli kad je on vozio).
Sjela sam se do njega. ''Pa, imao je kukuljicu'', dodala sam, nasmijavši se.
Tuomas je samo odmahnuo glavom, a potom je upalio auto. Gledala sam u kartu (koja je za promjenu bila okrenuta kako treba) i davala mu upute kako da stigne do dvorca. Nisam imala namjeru ići u grad. Nisam imala namjeru poslušati Leonarda, pogotovo sad kad je Marcu bilo loše.
''T-tarja…'', promuca Nemo u jednom trenu. ''Pogledaj ove rane.''
Okrenula sam se i… vrisnula.
Rane na Marcovom ramenu nisu izgledale kao rane od običnog mača. Bile su to duboke ogrebotine iz kojih je krv nezaustavljivo lila. Baš poput kiše na noćnom nebu… Izgledale su kao tragovi kandži.
''Strašno'', rekoh. ''Tuomas, požuri se. Moramo što prije stići.''

***

''Idioti jedni, gdje ste vi… oh, sveti Bože!'', zacvilila je Anette, kad smo kročili u dnevnu sobu. Bilo je negdje oko pola dva ujutru, no svi su bili budni. Zapravo, svi osim tetka - on je tad vjerojatno hrkao u svojoj sobi.
''Što se desilo?'', upitala je Claire, pritrčavši nam. ''Jeste li dobro?''
''I gdje vam je kruh?'', upita Leonardo. Dohvatila sam porculansku figuricu sa plakara i bacila ju na njega.
Dok je moj rođak urlao od bola, Nemo i Claire su pomogle Marcu da sjedne na kauč. ''Izgubili smo se i onda nas je napao neki lik sa kukuljicom. Zapravo, napao je Marca'', objasnila je Nemo.
''Leonardo, zovi doktora!'', vikala je Haley uspaničeno.
Leonardo je trljao glavu od udarca porculanske figure. ''Kakvog doktora? Gdje da nađem doktora?!'', povikao je.
''U gradu, mili moj!'', nacerio se Tuomas, pruživši mu ključeve od auta..
''Čekajte, ja ću mu previti rane!'', javio se Sami. ''Završio sam medicinski tečaj. Znam sve o tome.''
Potapšala sam ga po ramenu. ''Bit će i od tebe neke koristi'', našalila sam se. ''Jednog dana.''
Nasmiješio se. ''Hej! Nisi fer!'', povikao je, hitro bacivši jedan jastuk na mene. Uhvatila sam ga i bacila natrag njemu. ''Neće ići!'', nakezila sam se. ''Imaš posla sa profesionalcem u disciplini gađanje jastucima!''
''Dobro, dosta!'', uzviknu Leonardo. ''Sami, pobrini se za Marca. A vi ostali, marš na spavanje! I nemojte da vas vidim kako vilenite po hodnicima da ne probudite tetka.''
Nasmijala sam se.
''Tarja, ovo se posebno odnosi na tebe i tvoje prijateljice'', procijedio je kroz zube, okrenuvši se meni. ''Dakle, ako nećeš da visiš na hrastu ispred dvorca, marš na spavanje!''

***

''Neću da se smirim, hoću da histerišem'', rekla je Scarlett iznervirano. Činilo se da ju uopće nije briga za ono što se desilo prethodne noći. Kao što je i sama rekla, imala je i dovoljno svojih problema. Sjedila je na ivici kreveta i odsutno gledala Jukkinu sliku na noćnom stoliću. Suza joj je kliznula niz obraz.
Sjela sam se kraj nje i čvrsto ju zagrlila. ''Ma daj, Scar… ja se nikad ne bih nervirala da me ostavi dečko'', pokušavala sam ju razvedriti.
''Nije on samo dečko, on je ljubav mog života!'', povikala je. ''A prevario me je sa onom… sa onom…''
Zastala je, smišljajući neki pogrdni nadimak za svoju suparnicu.
''Ali Scarlett, jesi li sigurna da si ga vidjela sa Danom?'', upita Amanda sumnjičavo, vežući svoju dugu kosu u pletenice.
Scarlett je okrenula očima. ''Naravno da sam sigurna'', rekla je po tisućiti put. ''Sinoć, kad su Tarja i ekipa otišli po kruh, Leonardo me je natjerao da mu donesem sok iz kuhinje. Činilo se kao da su se namjerno ljubili na hodniku kako bi ih ja vidjela. Mrzim tu gaduru!''
''Dana nije toliko ružna'', rekoh. ''Štaviše, ima jako lijepo lice.''
''Tarjice, umukni ili ću te u protivnom pretvoriti u fleku!'', prosikta moja prijateljica, dohvativši palicu za bejzbol sa stola.
Shannen je otpila gutljaj soka iz čaše. ''Slušaj, da meni neka otme Emppua, ja bih joj upropastila život.''
Tišina je zavladala na nekoliko trenutaka, u kojima smo sve četiri napeto razmišljale. Doduše, ja sam se više bavila promatranjem kapljica kiše i zrnaca magle na prozorskim staklima. Pred očima su mi i dalje bile slike onog što se sinoć desilo. I onaj lik sa kukuljicom preko lica… tko je to bio? Claire je tvrdila da je u pitanju neki drumski razbojnik, ali ja nekako nisam vjerovala u to… Koliko god da sam se trudila povjerovati, nisam mogla...
''Moram da joj se osvetim'', iz razmišljanja me je trgnuo Scarlettin glas.
Amanda joj je uputila začuđeni pogled. ''Pa, što misliš napraviti?'', upitala je zainteresirano. Njoj je sve to bilo uzbudljivo.
''Bez brige'', reče Shannen, zagrlivši me preko ramena. ''Tarja će to srediti. Ni Adolf Hitler nije imao tako pokvaren i mračan mozak. ''
''Dobro, Tarja, što da radim?!'', upitala je Scarlett, sada već očajna.
''Šuti, Hitler razmišlja!'', povika Amanda na nju.
Tada mi je sinulo. ''Mislim da imam plan. Pričekajte sekund, odmah se vraćam!'', rekla sam, istrčavši iz sobe.
''Kamo ideš?!'', doviknula je Amanda.
''Do tetka!'', odvratila sam.
Tetkova soba se nalazila nekoliko hodnika dalje od Scarlettine, tako da sam se prilično zadihala dok sam stigla do tamo. I premda je bilo jutro, sve je bilo podjednako jezivo kao i noću. Dok sam prolazila kraj portreta grofice Sabinne Bathory, osjetila sam neku nelagodu. Njezino blijedo lice i njezine krvavo crvene usne su pod svjetlošću svijeća djelovali još strašnije, ali i privlačnije. Zastala sam i promotrila ju malo bolje. U očima joj je bilo nešto… nešto što nisam mogla opisati. Djelovale su drugačije nego obično. Odisale su nekom neopisivom neodlučnošću. I bijesom. Stegla sam svijeću u ruci toliko čvrsto da sam osjetila kako mi se vosak lijepi za kožu.
Želeći da skrenem misli s nje, pokucala sam na vrata.
''Da?!'', upita tetak.
''Mogu li ući?'', upitah.
''Uđi, Tarjice'', začula sam njegov glas.
Provirila sam kroz vrata i ugledala ga kako balavi i prelistava neku knjigu o italijanskog kuhinji. ''Tetak, imam jedno pitanje za tebe'', rekoh mu. ''Da li ti, sa političke tačke gledišta, podržavaš pojam osveta?''
''Oko za oko, zub za zub'', zlobno se nakezio tetak.
''Fora. Znači, vadit ćemo zube! Hvala na savjetu!'', izbrbljala sam, a potom sam sa osmjehom na licu izišla na hodnik, gdje su me čekale Amanda, Scarlett i Shannen.
''Što ti je rekao?'', upita Amanda.
''Vadit ćemo zube'', nasmiješila sam se.
Scarlettino lice se ozari. ''To volim čuti.''
Iznenada, začuo se Leonardov krik iz kuhinje:''Doručak!!!''
Kad smo se svi okupili u kuhinji, dočekalo nas je njegovo namrgođeno lice. Držao je metlu u ruci i ljutito nas promatrao. ''A, tu ste, dragi moji prasci'', prosiktao je.
''Što smo sad napravili?!'', upitao je Marco, što me je uvjerilo da mu je već bolje.
''Nismo mi polomili one umjetnine na hodniku, nismo ti namazali cipele super ljepilom, nismo te gađali jajima sa balkona, pa čak ti nismo ni išarali lice i takvog te poslali u dućan prije neki dan!'', izbrbljala je Haley.
''A zato su mi se Tony i Melany iz dućana smijali!'', reče Leonardo bijesno. ''Ne brinite, poslije ću vas ubiti zbog toga. Sad samo želim urlati jer ste sinoć napravili stampedo na hodniku i probudili tetka.''
''Nismo mi!'', povikasmo Anette i ja uglas.
''Vas dvije da šutite!'', izdera se Leonardo. ''Vi ste odvrnule glazbu i divljale na balkonu!''
''Nismo divljale! Plesale smo flamingo!'', branila sam se.
''FLAMENCO!!!'', povikaše svi, uključujući i tetka, koji se već uveliko prežderavao za stolom.

srijeda, 01.08.2007.

Wrong turn

''Ne mogu vjerovati da smo pristali na ovo'', progunđala je Nemo, kad smo ušli u njezin auto. Pružila je ključeve Marcu, uz objašnjenje kako je isuviše uznemirena da bi vozila. Nisam ju krivila. Mislim, tko ne bi bio uznemiren da ga moj ludi rođak usred noći pošalje u grad po kruh?
Puni mjesec je već sijao na mračnom nebu, no ni njegova zanosna čarolija nije spriječila mrak da sve okupa u svojoj kaotičnoj ljepoti. Njezina neupitna snaga je još više dolazila do izražaja u ovoj sablasnoj noći. Sitne kapi kiše su lagano plesale po zamagljenim staklima, dočaravajući atmosferu. No, koliko god da su me privlačile tajne noći, plašila sam se... Osjećala sam se kao na snimanju nekog od najjezivijih horor filmova. Bilo je tako jezivo voziti se uskim nepopločanim putevima po mraku. Nije bilo ulične rasvjete kao što sam očekivala. Samo mrak...
''Idi lijevo'', rekao je Tuomas, proučavajući kartu uz pomoć baterijske lampe. ''I prestani da drhtiš, pobogu.''
''Pokušat ću'', obeća Marco, zaokrenuvši volan.
''Možda ti ovo pomogne'', reče Nemo i ohrabri ga jednim dugim strastvenim poljupcem.
''Lakše malo!'', reče im Tuomas. ''Marco, pazi na cestu! Želiš li da se negdje slupamo?''
Ignorirali su ga.
''Odvratni ste, znate?'', dodadoh, praveći grimase. ''Možete li pričekati da dođemo u dvorac, jer ćete tada imati cijeeeeeeelu noć pred sobom? Poštedite nas svojih ljigavština.''
''Samo se ti sprdaj'', naruga mi se Nemo. Isplazila sam joj jezik.
Skrenuli smo na zemljani put koji je vodio kroz šumarak. Grane drveća su zaklonile mjesec, tako da vani više nije bilo ni tračka svjetlosti. Svjetla na autu su bila upaljena, imali smo lampu... ali ipak mi se činilo kao da se vozimo kroz crnilo koje nema kraja. Kao da će nas svakog trena progutati. Osjetila sam neki neobičan strah. I hladnoću... Tresla sam se, zapravo.
''Tuomas...'', šapnula sam, privijajući se uz njega. Zagrlio me je i spustio poljubac na moje čelo. ''Hej, jesi li dobro?'', prošaputao je. Po njegovom glasu sam shvatila da se i on plaši.
''Ne'', odgovorila sam.
''Ljudi, meni je ovdje malo jezivo'', reče Nemo iznenada. Čvrsto je držala Marcovu ruku.
''Malo?'', upitah ju. ''Ja sam se usrala.''
''I ja'', promuca Marco.
Nasmijala sam se. ''To nam je poznato.''
Vozili smo se još nekih sat vremena, no nismo vidjeli ni 'g' od grada. Nije bilo kuća, nije bilo zgrada, nije bilo naselja... Takoreći, bili smo usred ničega. Znala sam da je grad poprilično daleko od dvorca, no nisam mislila da će biti potrebno toliko vremena.
''Umorna sam'', cvilila sam. ''Kad ćemo više stići?''
''Još malo'', reče Tuomas.
''To tvoje još malo traje već pola sata vremena'', podsjetih ga.
Slegnuo je ramenima. ''Ovo što ja držim u rukama se zove karta. A ona pokazuje da imamo još nekoliko kilometara do grada'', rekao je.
''Daj da ja to vidim'', rekla sam nervozno, a potom mu grubo otela kartu. Istog trena, oteo mi se bolni vrisak. ''Jao! Pa ti si ju držao naopako, some jedan!'', povikah.
Marco je naglo zakočio. ''Što?!'', zavrištali su on i Nemo u isti glas.
''Ups, čini se da nisam dobro vidio'', reče Tuomas sa glupavim osmjehom na licu. ''Izvinite. Doista nisam dobro vidio.''
''Pa nisi obijao sef narodne banke!'', izderala sam se, lupivši ga po glavi. I to prilično jako. ''Što ćemo sad? Ostaje nam samo da plešemo flamingo!''
''Flamenco'', ispravi me on. ''Flamingo je ptica, Tarja.''
''Dobro, smirite se!'', reče Nemo, trudeći se da ostane pribrana. ''Nije toliko strašno. Nismo se izgubili. Vratit ćemo se istim putem kojim smo došli.''
''Tako je'', složi se i Marco. A potom se okrenuo meni. ''Ipak, čini se da tvoj dečko treba naočari.''
Okrenula sam očima. ''Ne trebaju njemu naočari, nego pas vodič!'', prosiktala sam ljutito. Tuomas se samo nasmiješio i ponovno me zagrlio. Nisam se odmakla. Poželjela sam zaspati u njegovom zagrljaju. To bi se vjerojatno i desilo, da Nemo nije panično poskočila i zavrištala:''Ljudi, netko je u sjeni onog hrasta!''
''Upomoć!!!'', zavrištao je Marco. Toliko se uplašio da je zamalo izgubio kontrolu nad autom. Da Nemo nije intervenirala, sigurno bismo se slupali.
Kad smo naposlijetku stali, bacila sam pogled kroz prozor. No, kod hrasta nije bilo nikoga. Vjerojatno joj se samo učinilo. Mislim, i ja imam halucinacije kad se uplašim... Najčešće vidim Anette u kupaćem kostimu, što je najgore priviđenje od svih. Vjerojatno je i ovo bilo samo nešto slično (mada mnogo manje strašno). Samo priviđenje...
''Nemo, što ti lupaš?'', upita ju Tuomas.
''Ali...'', promuca ona. ''Sad je bio tamo...''
Ustala se i izišla napolje kao hipnotizirana. Marco je bez razmišljanja krenuo za njom, što me je poprilično začudilo s obzirom na činjenicu da se on jednom prilikom prepao Pajinog plišanog medvjedića. Začula sam kako doziva njezino ime, a s vremenom je i to dozivanje postajalo sve tiše i tiše... Vidjela sam samo njihove obrise u zagrljaju magle.
''Misliš li da bismo trebali krenuti za njima?'', upita me Tuomas.
Frknula sam. ''Pojma nemam'', rekoh nezainteresirano. ''No nije pametno ostaviti Marca i Nemo same u mraku. Idemo'', rekla sam, povukavši ga za ruku. Istrčali smo napolje i krenuli za našim prijateljima. Bilo je još hladnije nego što sam mislila. Kiša je sad već lila kao iz kabla. Zakopčala sam svoju kožnu jaknu i pribila se uz Tuomasa. Vjetar mi je nemilosrdno udarao u grudi. Pomislila sam da ću se svakog trena srušiti. U daljini su sjevale munje.
''Smiri se. Sve će biti u redu, Nemo'', govorio je Marco, grleći ju. Stajali su u sjeni starog hrasta, potpuno mokri.
''Što se desilo? Je li dobro?'', upitao je Tuomas.
Nemo je bolno uzdahnula. ''Oprostite mi. Bila sam sigurna da sam nekog vidjela. Molim vas, oprostite što sam tako istrčala'', šaputala je.
''Nema frke'', nasmiješila sam se. ''Ako smo mogli ovom mom kretenu (Tuomasu) oprostiti što nas je dva sata vodio u pogrešnom pravcu, možemo oprostiti i tebi što smo mokri kao miševi.''
''Ali taj tip sa kukuljicom...'', poče Nemo.
''Možda ti se učinilo da je bio čovjek. Možda je bio flamingo'', bubnula sam.
''Flamenco'', ispravi me Tuomas.
Okrenula sam očima. ''Ovaj put sam mislila na pticu, OK?'', rekoh mu.
Iz prepirke me je trgnuo prasak groma. Munje su počele sjevati još ubojitije i jače nego maloprije. Spremala se velika oluja. Strašna oluja...
''Bolje da se vratimo u auto'', rekao je Tuomas, primivši me za ruku.
Baš u trenu kad sam se htjela složiti s njim, začuo se vrisak. Bolni vrisak. Marcov vrisak... Netko sa kukuljicom preko lica zgrabio ga je s leđa. A potom ga je povukao u tamu hrastove šume...

Nastavit će se...

P.S. Evo, ovaj post je malo kraći nego obično, ali sam vas ostavila u neizvjesnosti.. hehe. Nastavak dolazi uskoro, pošto se vjerojatno neću moći strpiti. Ma, znate mene...
Volim vas!!!

petak, 27.07.2007.

Fear is only in our minds, but it's taking over all the time...

''Tko je to vrisnuo?'', upitala sam, ustavši se od stola. Trudila sam se ostati pribrana, ali sam zamijetila da mi glas podrhtava. Prije no što je itko stigao odgovoriti na moje pitanje, Scarlett i Jukka su utrčali u sobu.
''I vi ste čuli?'', upitala je Scarlett bojažljivo.
Nemo kimnu glavom. ''Da. Zvučalo je kao Claire'', rekla je.
''Mislim da bismo trebali to provjeriti'', javila se Anette.
''Boli me duša što ovo moram reći, ali... slažem se sa Anette'', rekoh.
Svi smo izišli na hodnik i krenuli u pravcu iz kojeg je dopirao vrisak. Hodnici su djelovali još mračnije i sablasnije nego obično. Spustili smo se klimavim stepenicama koje su škripale pod našom težinom, osvijetljene samo svjetlošću svijeće koju je Shannen držala u ruci. Mrak je progutao sve.
''Ljudi, želim doma!'', zakukala je Amy.
''Ne cmizdri i hodaj!'', odvratila sam joj.
Na hodniku koji vodi do jedne dvorane susreli smo se sa Samijem, Desiree i Claire. Sve troje su bili blijedi. Claire je drhtala. Sjedila je u naslonjaču i pila vodu iz staklenog pehara. Desiree je držala ruke na njezinim ramenima. Bila sam sigurna da je ona vrisnula. No i dalje nisam znala razlog...
''Što se dogodilo?'', upitala sam.
Sami je prebacio ruku preko mojih ramena. ''Da sam na tvom mjestu, ne bih ulazio unutra'', rekao mi je, dok ga je Tuomas gledao s prezirom.
''Zašto?'', upitala sam ga.
''Suviše je odvratno'', odgovorio je.
To je bilo dovoljno. Osjetila sam jaku radoznalost i znatiželju, te sam ubrzanim korakom krenula prema vratima dvorane. Anette je krenula za mnom. ''Idiotkinjo, stani!'', povikala je.
Ne obazirući se na nju, odškrinula sam vrata i kročila među zidove dvorane. Istog trena, osjetila sam neprijatan miris. I tada sam ugledala lokvu krvi na podu... Lokvu jarkocrvene krvi. Pratila sam njezin trag i na sredini popločanog poda mi se ukazao prizor od kojeg sam zamalo povratila. Tu je bio jedan drveni križ, a na njemu je bio razapet pas. U šape su mu bili zakucani zarđali ekseri. Vrat mu je bio prerezan. Okrvavljen jezik je visio iz napola otvorenih usta. A iz širom otvorenih očiju se slijevala crvena tekućina. Krv... Krv je lila posvuda, na sve strane... Posvuda je bilo krvi, koja se sablasno prelivala pod svjetlošću svijeća.
A na zidu, tom istom krvlju, bila je napisana samo jedna riječ. Hvala...
Anette je vrisnula. Poželjela sam učiniti isto, no u trenu mi se učinilo kao da me je glas izdao. Čuvši Anettein vrisak, svi ostali su dotrčali. Zapravo, svi izuzev Claire i Desiree. Tada je još nekoliko preplašenih uzvika proparalo dvorac.
Tuomas je zabrinuto upitao:''Tarja, jesi li dobro?''
''Nisam ja vrisnula, nego Anette'', rekoh začuđeno.
''Znam. No bitno je da si ti dobro'', reče on, obrglivši me. Anette je samo nešto progunđala, a mogu se zakleti da je to bilo:''Platit ćeš mi, Tarja.''
Dok su se svi zgražavali nad prizorom, dotrčali su tetak i Leonardo.
''Šta se derete, jebo vas otac blesavi?!!!'', uzviknuo je Leonardo. Pokazala sam mu rukom u pravcu križa i krvave poruke na zidu. U sljedećem trenu, pao je u nesvijest. To je bilo poprilično smiješno, pošto se to čak nije desilo ni Marcu. A on je, kao što je sveopće poznato, najveća kukavica u povijesti.
''Gospodine George, što ćemo sad?'', upitala je Nemo tetka.
''Ti uzmi kameru i snimi ovo'', naredi tetak. A potom se okrenuo meni. ''A ti i ovaj tvoj filozof sa kosom (Tuomas) probudite onog morona Leonarda. Možda mu nešto glupo i padne na pamet.''

***

''Da, bako... Naravno... Dobro sam... Naravno da sam sigurna... Da, da, odlično se zabavljamo u kampu... Sigurna sam... Jeste, i Pajo je dobro... Da, vrijeme je odlično... Ne, nisam prehlađena... Ne znam kad se vraćamo, ali zasigurno ne uskoro... Da, sigurna sam da sam dobro... '', govorila sam isprekidano u svoj mobitel, trudeći se da ne razbijem isti o zid i pošaljem baku k vragu. Mrzila sam to njezino dosađivanje. No, s druge strane, mrzila sam i to što joj moram lagati...
Kad sam napokon završila razgovor i s užitkom isključila mobitel, Melody me je upitala:''Skote mali, gdje si naučila tako lagati?''
Slegnula sam ramenima. ''To mi je u krvi'', odvratila sam, s osmjehom na licu. Sjela sam se u naslonjač i dohvatila čašu soka sa stola.
''Ono je bilo iskustvo za cijeli život'', promrmljala je Shannen iznenada.
''Što?'', upita Melody, premda sam ja već znala odgovor.
Shannen je ignorirala njezino pitanje i nastavila:''Melody, imala si pravo. U ovom dvorcu se nešto dešava.'' Glas joj je zvučao pomalo čudno.
''Ma daj!'', reče Amanda, odmahnuvši rukom.
''Ne paničari!'', dodadoh.
''Ja paničarim?!'', zavrištala je, okrenuvši se meni. ''Ja paničarim?! Nemojte mi samo reći da je vama ovdje sve potpuno normalno!''
Otpila sam gutljaj soka. ''OK, priznajem da je malo uvrnuto, ali to nije razlog...'', započela sam.
''Nemate vi pojma!'', prekide me ona.
''Ako ti tako kažeš'', reče Amanda pomirljivo, ustavši se sa kauča. Ustala sam se i ja, te smo skupa krenule prema vratima.
Na hodniku smo se susrele sa Jukkom i Emppuom.
''Hej, dečki!'', pozdravila sam ih. ''Što radite?''
''Pomažem Jukki da se sakrije od Scarlett koja ga želi ubiti'', reče Emppu ozbiljnim glasom, što je mene i Amandu natjeralo u smijeh. ''Hoćete li i vi učiniti dobro djelo i pomoći?''
''Naravno'', reče Amanda.
Baš u trenu kad sam htjela upitati zašto bi naša mirna i nježna Scarlett imala ubilačke namjere, začula sam korake kako nam se žurno približavaju. A potom, naravno, i njezin urlik:''Ti ćeš meni da daješ korpu, kišna glisto!''
''Upomoć!'', vrisnu Jukka, sakrivši se iza mene. ''Tarja, spasi me!''
Scarlett se iznenada pojavila na drugom kraju hodnika i povikala:''Sad ste svi gotovi!''
Panično vrišteći, sve četvoro smo pojurili hodnikom pored Paje koji je trčakarao i pjevao Zeko i potočić. Scarlett je trčala za nama, psujući i zamahujući palicom za baseball. Usput smo uspjeli polomiti tisuću vaza, srušiti oko pedeset kamenih statua, a ja sam čak uspjela i oboriti sliku grofice Bathory sa zida. Kao da sve to nije bilo dovoljno tragikomično, iza Scarlett je jurio Leonardo sa metlom u ruci, uzvikujući:''Jebem ti divljake!!!''
Utrčali smo u jednu sobu, gdje su Tuomas, Marco, Anette, Nemo, Dana i Claire igrali karte. ''Pomagajte kako god znate!'', zavapila sam, bacivši se Tuomasu u naručje. I doista mi je pomogao, tako što me je poljubio. I nježno i strastveno, u isto vrijeme. U trenu sam zaboravila na zbrku koja se maloprije odvijala na hodniku.
''Što se desilo?'', upita Marco, ne obazirući se na nas.. ''Da nisu vampiri?!''
Amanda je odgovorila umjesto mene, pošto sam ja bila zaposlena. ''Ne. Zvučiš kao Shannen.''
Na pomen njezinog imena, Emppu se zacrvenio i počeo pjevušiti:''Love is in the air...''
''Zašto onda pravite toliku larmu?'', upitala je Claire.
''Scarlett nas juri'', objasni Amanda.
''Zašto bi vas ona jurila?'', upitao je Tuomas
''Jukka je prekinuo s njom, pa smo mu mi pomagali da se sakrije'', rekoh mu.
Dana se ugrizla za usnicu. Lice joj se ozarilo. ''Prekinuli ste?'', upitala je Jukku.
''Tako nekako'', reče Jukka s osmjehom na licu.
Tada je netko jako lupio po vratima. Emppu, Amanda, Jukka i ja smo se pogledali i saskočili.
''Nismo tu!'', dreknu Jukka.
''Ne postojimo!'', povika Emppu.
''Umrli smo!'', uzviknu Amanda.
''Niste nikad niti čuli za nas!'', vrisnuh.
Amanda i ja smo se zavukle pod jedan krevet, a Jukka i Emppu pod drugi.
''Kad su se oni počeli drogirati?'', upitala je Claire, ustavši se sa kreveta i krenuvši da otvori vrata. Nakon što ih je otključala, u sobu je banuo Leonardo. Još uvijek je držao metlu u ruci.
''Gdje je Tarja?'', upitao je.
''U kuhinji'', reče Tuomas.
''Ispod kreveta'', reče Anette.
Moj rođak lupi metlom po krevetu. ''Izlazite, bando razbojnička! Neću vas još ubiti!'', rekao nam je. ''Trebam vašu pomoć.''
''Što je bilo?'', upitah ga.
''Moraš skoknuti do dućana u gradu da kupiš kruh.''
''Molim?'', upitah ga. ''Leonardo, sad je pola jedanaest uveče.''
''Tetak je ogladnio i zaprijetio da će pojesti mene ukoliko mu ne kupim kruh'', reče on.
''Upravo tako'', umiješa se Tuomas. ''Ukoliko ti ne kupiš kruh.''
Leonardo je glasno otpuhnuo. ''Ja imam važnija posla. Moram počistiti onaj svinjac u hodniku'', reče on, a potom se okrenu meni. ''I zato ćete ti, Tuomas, Nemo i Marco otići u dućan umjesto mene.''
''Ali dosad si uvijek ti išao!'', usprotivi se Jukka. ''Mi čak ni ne znamo put do grada!''
Moj rođak izvadi kartu grada iz džepa. ''Sad znate'', rekao je, dobacivši mi ju. ''Tarja, slijedi moje instrukcije; Tuomas, Nemo, Marco, auto, grad, dućan, kruh!''
''Dobro, dobro'', smirivala sam ga. ''Otići ćemo po taj glupi kruh.''
Nisam ni slutila koliku sam pogrešku učinila kad sam pristala na to...

Nastavit će se...

ponedjeljak, 23.07.2007.

Love is here…right here under my wings

Tuomas se nelagodno promeškoljio. ''Khm... o čemu ti to pričaš, Amanda?'', upita on drhtavim glasom. U tom trenu, naši se pogledi sretoše. Brzo sam pognula glavu, u nadi da će se zemlja otvoriti i progutati me.
Amanda je podigla obrvu. ''Mislim da ti i Tarja imate o mnogo čemu razgovarati'', reče ona zagonetno, a potom krenu da se odalji od nas, povukavši Anette (iako se otimala, Am je bila jača) i Haley sa sobom.
''Kamo ćete vi?!'', prosiktala sam. ''Vraćajte se ovamo!''
Umjesto toga, otišle su pozvati Haleyinog oca, vukući Anette za rubove suknje. Bio je to poprilično smiješan prizor. No nisam se nasmijala. Čak ni u sebi. Nisam mogla...
''Tarja...'', poče on.
''Tuomas...'', promrmljala sam, uvrćući kosu oko prsta.
Prišao mi je sasvim blizu i uhvatio me za ruku.
''Nije trebalo da vidiš taj rokovnik'', reče on tiho. ''Samo sam htio...''
Prekinuh ga. ''Trebalo je!'', uzviknula sam. ''Dokle si mi mislio tajiti što osjećaš? I kad si se uopće zaljubio u mene?''
''Dugo sam to pokušavao potisnuti, ali nisam uspio. I bilo mi je dovoljno znati da si blizu mene'', rekao je. Nježno je prelazio prstima preko moje ruke. ''Pa makar i kao prijateljica. Nadao sam se da ćeš jednog dana sama shvatiti.''
''Slušaj, ja fakat nemam pojma...'', započela sam, no on mi nije dopustio da završim. Pomilovao me je po licu i nježno poljubio. Imala sam osjećaj kao da sam u trenu dobila temperaturu. Kao da ću se svaki čas srušiti... Imala sam osjećaj kao da je sve u trenu nestalo. Kao da smo bili važni samo on i ja... Kao da je cijeli svijet bio naš.
''Potrebno mi je da znam što doista osjećaš prema meni'', šapnuo mi je kad smo krenuli natrag u dvorac.
''Vjeruj mi, ja znam još manje nego ti'', odvratila sam, a potom uzdahnula. Sad sam počela razmišljati o njemu i na malo drugačiji način... Negdje duboko u sebi sam znala da mi se doista sviđa, no istovremeno ga nisam željela izgubiti kao prijatelja.
''Misliš li da možemo barem pokušati?'', upitao je, zastavši.
Nasmiješila sam se. ''Sigurna sam da možemo'', odgovorila sam i približila mu se. Osjetila sam njegov dah na vratu. Ponovno sam ga poljubila, još duže i nježnije nego prvi put. Čvrsto me je zagrlio. Odjednom mi je prestalo biti hladno... Bilo je tako toplo i ugodno u njegovom naručju.
''Volim te, Tarja'', prošaptao je, ne puštajući me iz zagrljaja.

***

''Koliko je sati?'', upita me Leonardo uspaničeno. Za tren je prestao nervozno cupkati po sobi i psovati tetku sve po spisku.
Bacila sam pogled na zidni sat. ''Tetak će stići svaki čas'', rekoh suosjećajno.
Leonardo se nakašlja. ''Uredu onda. Dakle, kao što znate, uspjeli smo spasiti guzice u zadnji tren. Odložio sam sav materijal koji smo jučer prikupili na sigurno, tako da onaj tiranin od mog tetka neće imati primjedbi. No, želim vas upozoriti da morate glumiti kako ste jako zainteresirani i požrtvovani u vezi istraživanja za njegovu idiotsku emisiju'', reče on, sjednuvši se za stol. ''Inače će me živog odrati, a potom me dobro usoliti i ispeći na ražnju!''
Dok je moj rođak paničario, sjela sam se na kauč pored Haley. ''Što je, Hales?'', upitah ju. ''Ne brini, tetak će ubiti samo Leonarda, nas neće dirati.''
Nasmiješila se. ''Ma ne... nego, čula sam se s tatom'', objasni ona.
''I?'', upitah zainteresirano. ''Što je rekao?''
''Nije mi povjerovao'', šapnu ona. Suze su joj navrle na oči. ''Nije mi povjerovao ni riječ. Mislio je da se šalim.''
Amy ju je zagrlila. ''Žao mi je, Haley'', šapnula je. ''Pokušaj ne misliti na to.''
Melody se nelagodno promeškoljila. ''Ljudi, ne bih vas zabrinjavala, no mislim da nisu čista posla u ovom dvorcu'', rekla je, stežući svoj privjesak u obliku križa.
Složila sam se s njom, i to u trenu kad sam primila sam SMS poruku od tetka, koja je glasila ovako:''Stigli smo pred dvorac. Bolje vam je da sve bude onako kako ste rekli, inače će psi razvlačiti Leonarda po cijeloj Finskoj. S ljubavlju, tetak.''
''Hej, Leonardo...'', počela sam. ''Tetak je rekao da će te psi razvlačiti po cijeloj Finskoj.''
Vjerojatno me je čuo, pošto je bijesno urliknuo i šutnuo Pajin autić koji mu se našao na putu. ''Dosta si ti mene kinjio i ugnjetavao, George! Neće moći više! Jednom sam mu se morao suprotstaviti, a sad je došao taj čas! Upamtit će on mene! Pokazat ću mu zube!!!'', derao se Leonardo, no onda najednom zastade i nabaci svoj najslađi osmijeh. ''Ljubim ruke, tetak.''
Okrenula sam glavu u pravcu vrata i ugledala Georgea Turunena, svog cijenjenog, štovanog i elegantno popunjenog tetka. Iza njega su stajale dvije djevojke i jedan dečko.
''Bok, tetak!'', pozdravila sam ga.
''Bok, Tarjice'', reče on. A potom se okrenu Leonardu. ''Kakve ti to zube pominješ?''
Leonardo poče da muca. ''Uhm, znate, tetak... Emppua je zabolio zub, pa sam ga savjetovao da ode liječniku'', slagao je.
''Nije me zabolio zub'', reče Emppu začuđeno, iako mu je Shannen rukom pokazivala da umukne. ''Što je tebi?''
Leonardo se glupavo nasmiješio i ponovno se okrenuo tetku. ''Pa, tetak, dobrodošli. Vidim, poveli ste i goste'', reče on ljubazno.
Tetak kimnu glavom. ''Tako je. To su moji specijalni savjetnici. Ovo je Claire Bennet'', predstavio nam je djevojku koja je doista izgledala prekrasno. Smeđa kosa joj je padala preko blijedog lica, na kojem su se isticale jarkocrvene usne. Na sebi je imala kratku suknju i majicu sa dubokim izrezom.
''Ovo je Desiree Saphyra'', nastavi tetak, pokazavši rukom ka drugoj djevojci. Ona je djelovala mnogo povučenije i mračnije nego Claire. Bila je čak i pomalo zastrašujuća (Marco se toliko prepao da se skrio iza kauča); potpuno blijeda, odjevena u crno i sa mnogo eyelinera na očima (uh, prava se javila da kritikuje!).
''A ovo je Sami Vanska'', reče tetak. Pogledala sam u simpatičnog dečka na kojeg je tetak pokazao. Imao je dugu plavu kosu i krupne zelene oči. Pogledao je u mene i nasmiješio se.
''Fino, fino...'', reče Shannen. ''Možemo li vas ponuditi nečim?''
''Ne, hvala'', odgovori tetak. A potom nam je rukom pokazao da iziđemo iz sobe. ''Ostavite me da nasamo porazgovaram sa Leonardom.''
Dok sam išla prema vratima, šapnula sam svom rođaku:''Kakav vijenac hoćeš da ti kupim za sprovod?''
''Tarja, ako ovo preživim, zadavit ću te golim rukama!'', prosiktao je Leonardo i gađao me cipelom. Naravno, promašio je i razbio jednu posudu koja je stajala na polici.
''Kakvi ste vi naopakovići'', prokomentirao je tetak, prije nego što smo izišli napolje i prepustili mu Leonarda na milost i nemilost.

***

''Jebem ti majku majčinu, pucaj!'', derala sam se, lupajući po tastaturi laptopa. Tetak i Leonardo su bili zatvoreni u sobi već sat vremena, te smo mi odlučili iskoristiti vrijeme na pametan način – igrajući GTA Vice City.
''Tarja, ubij ovog lijevo! Lijevo! Pazi! Jedan ti prilazi s leđa!'', Amy mi je davala instrukcije, mašući rukama.
''Pazi, ubit će te! Ubit će te!'', paničario je Tuomas.
Imao je pravo.
''Naravno da me je ubio kad mi ti tu grakćeš nad glavom kao ptica zloslutnica!'', izvikala sam se na njega.
''Nemoj ga napadati, vidiš da je jači od tebe!'', uzviknula je Amanda.
''Jači od mene?!'', podsmjehnula sam se, ne skidajući pogled sa ekrana. A potom sam samouvjereno uskliknula:''Nitko nije jači od Tarje Turunen!''
''Ma ne Tuomas, nego ovaj policajac! Vidiš da ima bombe!'', vikala je Dana.
''Pucaj, sad!'', vrištala je Amy, čupajući se za kosu.
Snažno sam lupila šakom o ekran. ''Ovo nije pošteno! Neće da puca iz ovog sranja! Jebem ti mamu kompjutersku!!!'', uzviknula sam.
''Šta se dereš?! Tiše malo!'', doviknu mi Anette. ''Mogu li ja živjeti?! Pa i zvijeri bi se sažalile i rekle; pusti Anette da špijunira na miru!''
Da, da, dobro ste shvatili. Svi ostali su uz pomoć staklene čaše prisluškivali Scarlett i Jukku koji su se svađali ispred vrata. Premda nikakva čaša i tišina nisu bile potrebne, jer su se ovi toliko drali da ne sumnjam da su ih i marsovci odlično čuli. Ne znam što se događalo između njih dvoje u zadnje vrijeme.
''Uzgred, gdje su ona bića koje je tetak doveo sa sobom?'', upita Shannen.
''Otišla su da obiđu dvorac'', odgovori Amy.
Pajo je pogledao na sat. ''Kad ćete već jednom pustiti mene da igram?'', zakukao je, svalivši se u naslonjač.
''Bježi, kepecoviću'', reče mu Amanda. ''Mi smo ozbiljni igrači!''
Pajo je slegnuo ramenima i izvadio svoje igračke iz ormara. ''Ta jadna igrica će se onda poprilično ubuđati, pošto vi ozbiljni igrači niste u stanju ubiti običnog policajca'', prokomentirao je, slažući autiće po prašnjavom tepihu.
Baš u tom trenu, prodoran ženski vrisak je proparao cijeli dvorac... Vrisak užasa i straha... Vrisak pun nevjerice. I zvučao je kao da dolazi iz prizemlja...

Nastavit će se...

nedjelja, 15.07.2007.

All of my songs can only be composed of the greatest of pains, every single verse can only be born of the greatest of wishes…

Kad su uzvici sa sprata napokon prestali, legla sam u krevet kraj. Bila sam toliko isrpljena da sam gotovo odmah zaspala. Ali, kako to i obično biva, sve se odvija tako da bih ja došla na rub živčanog sloma. Dakle, moglo je biti negdje oko pola tri ujutru kad me je iz sna trgao Shannenin glas.
''Ljudi, što mislite o tome da otvorimo prozor?'', upita.
Uspravila sam se u krevetu i upalila lampu. ''Molim?'', rekoh u nevjerici.
''Hladno je'', reče ona, pribijajući se uz Emppua. ''Mora ući malo toplote.''
''Toplote?'', upita Tuomas. ''U pola tri ujutru?''
''I to usred Finske?'', dopuni ga Amy.
''Molim vas, smrzavam se!'', viknu Shannen.
Na kraju se sve svelo na to da je ujutru moja strana kreveta bila potpuno prazna, jer smo se Tuomas i ja pribili jedno uz drugo kako bismo se barem malo zagrijali. Prekipjelo mi je u pet sati ujutru, kad sam drhteći krenula zatvoriti prozor. Napolju je sve bilo zaogrnuto sivilom. Svjetlo zore se već probijalo kroz guste oblake na nebu. Hladan vjetar je neumoljivo lomio grane starih hrastova koji su okruživali dvorac. Dok sam se mučila oko razvaljenog prozora, ugledala sam neobičnu sjenu između dvije nadgrobne ploče. Neobičan ljudski obris... Protrljala sam oči, i kad sam ponovno pogledala... tamo nije bilo nikoga. Samo beskonačnost jutarnje magle. Jesam li ja to poludjela ili mi se samo čini?

***

''Dižite se!'', uzviknu Dana veselo, otvorivši vrata naše sobe. Lijeno sam se promeškoljila i zijevnula. ''Koliko je sati?'', upitah.
Prije no što mi je Dana uspjela odgovoriti, Tuomas ju je pogodio jastukom u glavu. ''Nestani i pusti me da spavam'', promrmljao je.
Shannen se ustala iz kreveta i protegnula se. ''Ufff... kako sam lijepo spavala!'', rekla je, a potom pogledala u nas ostale. ''Vidim da ste i vi čili i odmorni'', dodala je, s usiljenim osmijehom na licu.
''Shannen, jedini koji bi trebao biti naspavan si ti!'', rekoh joj.
Dana nas je s čuđenjem promatrala.''Leonardo me je poslao da vas probudim. Neko se gadno sranje desilo'', rekla je.
''Što je bilo?'', zinula sam.
''Ne znam, Tarja. Ali znam da je tvoj ludi rođak od bijesa polomio sav porculan u dnevnoj sobi'', šapnu ona, a potom iziđe na hodnik.
Kad smo sišli u dnevnu sobu, ustanovili smo da nas je Dana slagala. Leonardo nije bio bijesan. Bio je lud i potpuno van sebe.
''George, ubit ću te, kad-tad!!!'', urlao je, šutirajući ostatke slomljenog porculana. Ah, trebalo je da znam da je tetak u pitanju.
''Što se desilo?'', upita Tuomas.
''Desilo se to da ima većih kretena od vas dvoje!'', dreknu moj rođak, pokazavši rukom ka meni i Tuomasu. A potom je skinuo kapu i bacio ju na stol. ''Sačekat ću da zaspi i onda ću da mu otfikarim – uho!'', vikao je. ''Raznijet ću ga na sve strane kao maslačak!''
''Hej, to što gospodin George dolazi...'', poče Jukka, srčući pivo iz konzerve.
''Tetak dolazi?!'', uzviknuh.
Jukka kimnu glavom. ''Upravo je nazvao i javio da će sutra doći da provjeri kako napreduju istraživanja'', objasni on.
''Kakva istraživanja?'', upita Amanda. ''Pa mi nismo gotovo ništa...''
''To i je problem'', prekide ju Marco. ''Leonardo mu je preko telefona rekao da odlično napredujemo.''
Dana se nakezila. ''Rekla sam da nisi trebao lagati'', rekla je.
''Danchi... umukni!!!'', izdera se Leonardo. ''Sad moramo smisliti što ćemo raditi?''
''Nemamo izbora'', upade Melody. ''Moramo danas uraditi što više možemo inače ćemo svi visiti na ovom hrastu ispred dvorca.''
''Imaš pravo, Melody'', složi se Leonardo. A potom se ustade sa stolice. ''Podijelit ću vas u tri grupe i odmah krećete s radom. Slikajte i snimajte na što god naiđete, nije me briga. Samo da imamo nešto. Tarja, ti idi sa Haley, Tuomasom, Anette i Amandom.''
Mi smo dobili zadatak da istražimo staro groblje. Ponekad se pitam da li mi Leonardo ovo namjerno radi? Njegova patetična obrana (iako je to istina) se sastojala u rečenici:''Vi ste posljednje osobe koje bih pustio da se same vrzmaju po dvorcu jer uvijek napravite neko sranje.''
Za moju dragu prijateljicu Anette ovaj mali izlet na groblje je ujedno bila i savršena prilika da malo koketira sa Tuomasom. Zapravo, bila bi da sam joj ja dopustila.
''Dobro, Tarja, možeš li već jednom otići kod Haley i Amande?'', upita Anette mrzovoljno, dok smo koračali po vlažnoj zemlji između spomenika.
''Zašto?'', upitah, glumeći iznenađenje.
''Gubi se!'', procijedi ona kroz zube. Bila je toliko bijesna da sam mislila da će eksplodirati (nažalost, nije)
Tuomas me je zgrabio za podlakticu. ''Ostani tu!'', prosiktao je.
Zaprepastila sam se kad sam shvatila da koliko je doista to groblje. Uopće nije tako izgledalo sa prozora moje sobe. Činilo se kao da red kamenih ploča zaraslih u trnje nema kraja. Zapitala sam se tko je tu pokopan. Ipak ovo nije bilo gradsko groblje, nego je bilo u sklopu dvorca Krvave grofice, kako su ju mještani zvali. Sve je izgledalo pomalo jezivo. Vrane su slijetale na ogoljelo drveće i tako samo još više dočaravale atmosferu. Sve je mirisalo po smrti i boli. ''Hej, pogledajte ovo!'', uzviknu Amanda iznenada.
Kleknula je na zemlju i sklonila lišće sa natpisa na jednom grobu. A potom joj se oteo bolan uzdah. Spustila sam se do nje i tada sam shvatila zašto se uznemirila. Na kamenu ploču je velikim slovima bilo urezano:VIRGINIA HERON, 28.9.1965 – 27.2.2000. Vilica mi je podrhtavala. Virginia Heron je bilo ime Haleyine majke...
''Bože sveti!'', vrisnula je Haley.
''Što je bilo?'', upita Anette.
Amanda joj je objasnila:''Virginia Heron je Haleyina mama.''
''Ali to nije moguće'', rekoh. ''Ona je poginula u prometnoj nesreći i pokopana je u L.A.''
''Tako je'', složi se Tuomas. ''Mi smo prisustvovali njezinu sprovodu.''
Haley nije ništa rekla, samo je briznula u plač. Čvrsto sam ju zagrlila.
''Ovo je užasno'', reče Amanda. ''Hales, mislim da bi trebala nazvati svog oca.''
''Tako je'', složi se ona, jecajući.
''Slušaj, uzmite moj mobitel. Na krevetu je u mojoj sobi'', rekao je Tuomas.
''Hvala ti. Ja ću ga donijeti, Haley je suviše uznemirena'', reče Amanda. A potom je pogledala u mene. ''Ideš sa mnom?''
''Naravno'', odvratila sam.
Prije no što smo se vratile natrag u dvorac, šapnula sam Haley:''Ne daj ovoj glupači da se približi Tuomasu.'' Ne znam zašto mi je toliko smetalo kad bi mu se Anette udvarala, ali...
''Gdje je on ostavio taj mobitel?'', upitala je Amanda, kad smo došle u sobu koju su dijelili Jukka, Tuomas, Emppu i Marco. Naravno, unutra nije bilo nikoga. A ni Tuomasovog telefona.
''Rekao je da ga je spustio na svoj krevet'', dosjetila sam se. ''Ali na krevetu nema ništa osim ovog kožnog rokovnika.''
''Kakvog rokovnika?'', upita Amanda. Potom je ugledala telefon na stolu i uzela ga. ''Eureka!''
''Ma, to je ovaj rokovnik u koji Tuomas valjda zapisuje neke svoje pjesme, što ja znam'', rekoh nezainteresirano.
''Hajde da pogledamo'', predloži Amanda.
''OK'', rekoh. Otvorila sam ga, počela listati i... umalo pala u nesvijest!!!
Cijeli rokovnik je bio prepun mojih slika, naših zajedničkih slika, razglednica koje sam mu slala kad sam provela neko vrijeme u Francuskoj kod tete, a i njegovih crteža...



I, kao vrhunac, bilo je mnogo prelijepih dirljivih ljubavnih pjesama, a u svakoj od njih se spominjalo jedno ime... Tarja. Moje ime.
Pomislila sam da ću se srušiti. Sve je izgubilo smisao. Što se to događa? Da li je to Tuomas zaljubljen u mene? Da li je moj najbolji prijatelj zaljubljen u mene?
''Oh, Bože!'', ciknu Amanda. ''Kako romantično!''
''Romantično?!'', vrisnula sam. ''Jesi ti normalna?! Što da radim?''
Nasmiješila se. ''Vrati se tamo, baci mu se u naručje...''
''Amanda'', prekinuh ju.
''...i reci mu kako si bila glupa jer nisi shvatila da te voli i...''
''Amanda!''
''Ne zaboravi spomenuti da i ti njega jako voliš i...''
''Amanda!!'', vrisnula sam.
''...poljubi ga i...'', brbljala je kao prazan mlin.
''AMANDA!!!'', zaurlala sam.
''Da, što je?'', upita ona bezbrižno.
''Umukni i reci mi što da radim! Ali nešto pametno!'', preklinjala sam ju.
''Kako da ti kažem kad želiš da umuknem?'', nakezi se ona.
Glasno sam otpuhnula i odmahnula glavom. ''OK. Samo budi cool i pravi se da se ništa nije desilo. Ništa nismo vidjele, jasno?'', rekoh joj.
''Nećeš mu ništa reći?!'', zinu Amanda.
''Neću'', rekla sam. ''A i ti drži jezik za zubima.''
''Dobro. Od mene neće čuti ni riječi'', složi se ona.

Pet minuta kasnije

''Hej, Tuomas!'', uzviknula je Amanda, dok smo trčale prema našim prijateljima i Anette. Osjetila sam kako mi se blato lijepi za starke.
''Što je bilo?'', upita ju Tuomas. ''Jeste li našle telefon?''
''Jesmo'', reče Amanda, pružajući ga Haley. ''No, moram te pohvaliti. Odlično crtaš i još bolje pišeš pjesme!''
''Amanda!!!'', zavrištala sam.
Tuomas se zacrvenio i spustio pogled. Bilo mu je jasno što se dešava...

Nastavit će se...

P.S. Znam da je post jako dugačak, ali me je u zadnje vrijeme fakat opalila inspiracija za ovaj blog... Nadam se da ćete ga ipak pročitati...
P.P.S. Satanica Romantica (Claire) i Desiree, dolazite u sljedećem postu...
P.P.P.S. Melody, znam da si i ti na svom blogu imala nešto slično za ove slike, ali ja sam to odavno planirala tako da ne misliš da te kopiram.

utorak, 10.07.2007.

Cut me free, bleed with me

Čvrsto sam se držala za Tuomasa dok smo koračali kroz mrak starih hodnika. Ništa nisam vidjela. Nikad ranije se nisam plašila mraka, ali sad je bilo drugačije...
Naposlijetku, nakon nekoliko minuta besciljnog lutanja, Tuomas je uskliknuo: ''Tarja, napipao sam neka vrata!''
''Pa otvori ih, idiote! Što čekaš?!'', uzviknula sam, gurnuvši ga naprijed.
Začulo se škripanje drveta, a potom se ispred nas našla jedna prostorija. Unutra je bilo mračno, no bilo je dovoljno sivkaste svjetlosti da bih ugledala svijećnjak i upalila nekoliko svijeća uz pomoć upaljača koji mi je ostao u džepu od one jučerašnje avanture sa ubacivanjem petardi u Anetteinu sobu. Tuomas me začuđeno pogleda. ''Čitavo vrijeme si imala upaljač u džepu? '', upitao je.
''Tako je'', odvratila sam, zagledavši se u zid na kome je visila slika grofice Sabinne Bathory. ''Ovo je očito bila njezina soba'', dodadoh, pokazavši rukom na krevet koji je doista bio načinjen za plemstvo. Iako je bila usnula u davnim vjetrovima vremena, ta je prostorija izgledala veličanstveno.
''Imaš pravo'', reče Tuomas. ''Za promjenu.''
''Pogledaj kako je ovo...'', počela sam, pruživši ruku u namjeri da sklonim paučinu sa velikog zrcala. No, u trenu kad sam ga dodirnula, slomilo se uz glasan prasak. Puklo je na tisuću komadića. Osjetila sam mi kako se ti isti komadi zaprljanog stakla zarivaju u lijevu ruku. Osjetila sam miris krvi. Oštra bol se raširila po cijelom mom tijelu. Jedan vrisak je proparao cijelu prostoriju. Bio je to moj vrisak...
''Pazi!'', uzviknu Tuomas, sklonivši me od razbijenog zrcala. ''Jesi li dobro?''
Sjeli smo na krevet. Ruka mi je krvarila. Krv je lila posvuda. I na pocijepanoj bijeloj posteljini su ostali jarkocrveni tragovi. Kapala je po podu, po mojoj odjeći, po Tuomasovim rukama... Posvuda.
''Oh, dovraga...'', procijedila sam kroz zube, stegnuvši ruku u zglobu. Tuomas me je jednom rukom pridržavao, a drugom je otkinuo komad plahte i počeo mi čistiti ranu.
''Ovo će malo da zaboli, ali se moraš strpiti'', rekao je. ''Možeš li mi samo objasniti zašto si šakom razbila zrcalo?''
''Nisam ja'', rekoh. ''Jedva da sam ga dotakla.'' Ovaj put, govorila sam istinu. Gotovo da ga nisam ni pipnula. No, kako se onda razbilo?
Nježno je izvadio komad stakla iz mog okrvavljenog dlana. Stisnula sam zube kako bih izdržala navalu boli. Uzdahnula sam. Bol je uminula, ali je krv nastavila liti. Tuomas mi je zamotao ruku drugim komadom plahte.
''Je li sad bolje?'', upitao je i pomilovao me po kosi.
Nasmiješila sam se. ''Jeste. Hv... hej, opet ti!'', uzviknuh, kad sam primijetila njegov pogled.
''Što?'', začudi se on.
''Opet me gledaš onako čudno'', rekoh mu. ''Što ti je ovih dana?''
Nije ništa odgovorio. Samo je spustio pogled i promrmljao:''Bolje da idemo odavde.'' Dok smo izlazili iz te sobe, kroz glavu mi je proletjela jedna pomisao koju sam odmah s nevjericom odbacila.
Kad smo se uz pomoć upaljene svijeće napokon vratili u civilizaciju među naše prijatelje i Anette, Melody nas je bombardirala pitanjima:''Dobro, gdje ste vi bili? Tarja, što ti je s rukom?''
''Malo sam se porezala'', rekoh, sjednuvši se na kauč. ''Ništa strašno.''
''A uspjeli smo se čak i izgubiti'', dodade Tuomas.
''Ne čudi me'', reče Nemo. ''No našli ste Paju, zar ne?''
Frknula sam. ''Ne. Nismo ga čak ni namirisali, što znači da nije bio u dometu od nekoliko kilometara'', rekla sam uvjerljivo.
Ona me samo pogleda, a zatim reče:''Ni mi ga nismo našli. Prevrnuli smo cijeli dvorac, no od njega ni traga ni glasa.''
U tom trenu, vrata sobe se otvoriše i unutra uđe - pogodite tko! Da, bio je to moj ludi mlađi brat. ''Bok'', pozdravio nas je veselo.
''Idiote jedan, gdje si bio?!'', uzviknu Anette.
Pajo ju začuđeno pogleda. ''A gdje bih bio?''
''Znaš li ti da te tražimo po cijelom dvorcu već gotovo sat vremena?!'', nastavi Anette, ignorirajući upadice mog brata. Bila je toliko uznemirena da je djelovala gotovo smiješno.
Pajo nas je gledao kao da smo budale, što po svemu sudeći i jesmo.
Otvorio je usta od iznenađenja. ''Čekaj malo...'', reče on naposlijetku. ''Ako sam dobro shvatio, prevrnuli ste cijeli dvorac u potrazi za mnom? A niste se sjetili potražiti me u mojoj sobi?''
Mi ostali smo se pogledali.
''Hoćeš da kažeš da si cijelo vrijeme bio u svojoj sobi?'', upita Marco. ''I da sam te ja jadnik morao tražiti po onom užasnom jezivom mraku?'' Govorio je plašljivim glasom, kako to samo on umije.
Haley se nasmijala. ''Oh, Marco… ti si bio hrabar, zar ne?'', upitala je.
''Da, iako je malo falilo da počnem da se derem k’o majmun!'', odvrati on.
Leonardo je bolno udahnuo i lupio se dlanom u čelo. ''Joj, što sam ja Bogu zgriješio?''
Isto to sam se i ja zapitala, te iste večeri, samo na drugom mjestu. Preciznije, u mojoj sobi. Češljala sam kosu pred ogledalom, spremajući se za spavanje. Amy, Amanda i Shannen su već ležale u svojim krevetima. Stari zidni sat je otkucao ponoć. Kroz otvoren prozor dopirao je miris hladne kiše, koja je nemilosrdno potapala staro groblje već zaraslo među trnje ruža. Čulo se hukanje i urlikanje vjetra. No, zvučalo je i kao dozivanje davno umrlih duša...
''Hoće li se oni više stišati?!'', uzviknu Shannen iznervirano.
Okrenula sam se njoj. ''Tko? Vjetar i kiša?'', upitah.
Gađala me je jastukom. ''Ne pravi se gluplja nego što jesi! Govorim o Jukki i Scarlett! Svađaju se već pola sata'', reče ona.
Imala je pravo. Soba u kojoj su bili Jukka i Scarlett se nalazila odmah iznad naše, a kako je plafon bio tanak, mogli smo odlično čuti svaku riječ.
''Ne mogu vjerovati da si tako... tako... tako...'', urlala je Scarlett.
Jukka joj je uzvratio urlanjem. ''Što tako? Što sam sad ja kriv?''
''Kriv si što si živ, eto zašto si kriv!'', dreknula je.
''Normalno je da se svađaju'', reče Amanda. ''Oni su skupa.''
''Ma oni su ludi'', rekoh ja, sjednuvši se na rub kreveta.
U tom trenu, u našu sobu uđoše Emppu i Tuomas. Čim je vidjela Emppua, Shannen se popravilo raspoloženje. Mislim da se netko zaljubio...
''Joj, još su mi samo ove budale trebale'', promrmlja Amy.
''Nemoj da ti budala zada šaku u glavu'', odvrati Emppu. Sjeo se na rub Shannenina kreveta, dok je ona cvjetala od sreće.
Nasmijala sam se. ''Otkud vi?'', upitah ih.
''Jukka nas je izbacio iz sobe da se može na miru svađati sa Scarlett'', reče Tuomas, sjednuvši se kraj mene na krevet. ''Kako ti je ruka?''
''Super'', rekoh. Zaustila sam da još nešto kažem, no urlanje sa sprata me je prekinulo.
''Kako si samo odvratan!'', proderala se Scarlett.
''A sultan od Bruneja pogibe za tobom!'', odvratio je Jukka.
''Sjajno, onda prekidam s tobom!''
''Sjajno!''
''Čuješ li šta ti kažem, prekinut ću s tobom!''
''Čuješ li šta ja tebi kažem, prekini sa mnom!''
''Čuješ li šta mi kažeš, ja prekidam s tobom!''
''Molim?! Misliš samo tako prekinuti sa mnom?!''
''Dosta, idioti!'', uzviknu Tuomas.
''E pa sad mi je dosta!'', uzviknuh, dohvativši četku za kosu. Popela sam se na stol i počela udarati njome po plafonu, kako bih ih upozorila da se stišaju. No, ni to nije vrijedilo.
''Čekaj malo'', reče Tuomas. ''Imam jedan lukav plan.''
Narednih nekoliko minuta nas smo dvoje proveli stojeći na stolu i lupajući stolicom o plafon, dok su naši prijatelji navijali:''Jače! Još jače! Sredi gamad!''. I, doista, Jukka i Scarlett su prestali urlati, ali je blagostanje trajalo dok je trajalo i lupanje stolicom. Čim smo prestali, oni su opet počeli da se deru kao gorile.
''Ovo nema smisla'', reče Emppu zlovoljno. ''Idem spavati na hodniku.''
''Čekajte, možete ovdje kod nas. Imamo četiri kreveta, zgurat ćemo se. Emppu, ti možeš kod mene'', predloži Shannen. Uputila sam Amandi onaj svoj čuveni Am-vidi-ove-budale pogled. Ona mi je uzvratila sa Maggs-ona-nije-normalna pogledom.
Okrenula sam se Tuomasu. ''A ti možeš kod... hm, kod Anette'', rekoh.
Izgledao je kao da će se zbljuvati. ''Neka hvala, ja ću kod tebe'', rekao je.
''Jadan ti, Tuomase'', reče Amanda. ''Spavala sam u krevetu s Tarjom kad smo bile na ekskurziji i svako jutro sam završila na podu, smrznuta i sa modricama prouzročenim njezinim prevrtanjem po krevetu.''
''Bolje i to nego Anette'', zaključi Tuomas, prekriživši se. ''Fuj.''
Pucnula sam prstima. ''Dobro me podsjeti. Sačekajte minut, idem joj samo ubaciti jednu petardu u sobu i odmah se vraćam'', izbrbljala sam, izvadivši petardu i upaljač iz ladice i potrčavši prema vratima.
''Ti si postala jedno čudovište!', reče mi Shannen.
''Ja sam čudovište, ja sam čudovište!'', zapjevušila sam, istrčavši na hodnik.
''I čudovište i kreten!'', doviknu Shannen za mnom.

P.S. Evo, od ovog posta bi trebala početi prava priča. Prvi dio posta, odnosno scena u kojoj se Tarja poreže na staklo na neki način predstavlja početak nevolja, premda se to sada ne vidi. Inače, sad se trudim malo više se koncentrirati na humor i detaljnije opisujem događaje, pošto će kasnije priča postati 'malo' jezivija...
Pozdrav svima i volim vas!

srijeda, 04.07.2007.

Fear of the dark

Prvih nekoliko dana našeg boravka u Finskoj smo proveli razgledajući okolinu, ali i sam dvorac. Bilo je potrebno dosta vremena da se naučimo orijentirati među svim tim ogromnim hodnicima i prašnjavim sobama. Veliki dio vremena sam imala osjećaj da se nalazim na snimanju nekog horor filma, ali mi se to sviđalo. Oduvijek sam bila fascinirana strašnim pričama i jezivim filmovima, kao i svim ostalim što ide uz to. Naravno, nikad nisam povjerovala da bi se i meni moglo nešto slično desiti. Ipak svi znamo zašto smo ovdje – zbog tetkove glupe emisije. No, opet ponavljam, bolje ovo nego ljetovanje sa bakom i djedom. Ili ipak ne?
''Tarja, budi se!'', uzviknuo je Tuomas, prodrmavši me.
Odgurnula sam ga i okrenula se na drugu stranu s namjerom da nastavim spavati. ''Bježi, skote'', promrmljala sam, pokrivši se jorganom preko glave.
''Već je pola deset, a ostali neće da započnu doručak bez tebe'', reče on, a potom mi svuče jorgan. Sjeo je kraj mene i ponovno me prodrmao.
''Pola deset?'', upitah lijeno, promeškoljivši se. Siva jutarnja svjetlost me je obasjala kroz stakla prozora. Napolju je padala kiša.
''Tako je'', reče on, sklonivši mi pramen kose sa obraza. Nasmiješila sam se. On takođe. ''Hajde sad. Digni se'', rekao je, ustavši se sa mog kreveta.
Ustala sam se i širom otvorila prozor. Hladna kiša se slijevala po kamenim nadgrobnim pločama na koje sam imala pogled.
''Pričekaj da se obučem pa ćemo zajedno sići'', rekla sam Tuomasu, otvorivši veliki smeđi ormar. Istog trena, na mene su popadale tri majice, crne hlače i moja crvena haljina. Kad bolje razmislim, to nije nikakvo čudo ako se uzme u obzir da sam oduvijek bila svjetski prvak u neurednosti.
Obukla sam crne hlače i istu takvu majicu. A dok sam nanosila crni eyeliner, u ogledalu sam primijetila Tuomasov pogled.
''Kaj je? Zakaj me tako gledaš?'', upitah.
''Kako to misliš, tako?'', uzvrati on pitanjem.
Slegnula sam ramenima. ''Nekako drugačije'', zaključila sam.
Spustio je pogled i zagledao se u rupe na starom tepihu. ''Ne lupetaj'', promrmljao je, odmahnuvši rukom.
Poslije doručka, dok smo razgledali staru knjižnicu u potkrovlju dvorca, stigla mi je SMS poruka od tetka. Poručio je da ga Leonardo hitno nazove. ''Hej, Leonardo!'', uzviknula sam, pritrčavši mu. ''Tetak je poručio da ga nazoveš.''
Leonardovo lice je iz normalne prelazilo u žutu boju. ''Kreten se javio, je li? Pretpostavljam da će mi opet pružiti neku neodoljivu priliku da mi otfikare glavu za njegov račun'', promrmljao je, ukucavajući brojeve na tastaturi svog mobitela. A kad se tetak očigledno javio, Leonardo je rekao:''Ljubim ruke, tetak.''
Suzdržavala sam se da ne prasnem u smijeh.
''Da, napredujemo punom parom... Da, sve odlično ide... Da, istražili smo dosta toga... Da, snimali smo...'', govorio je Leonardo. ''Naravno, tetak. Čut ćemo se.''
Prekinuo je vezu i zlobno se nasmiješio. ''Možda nisam jači od Georga, ali sam sigurno brži i snalažljiviji i... ''
Dana je odmahnula glavom i prekinula ga. ''I gluplji! Pobogu, zašto si mu lagao?!'', napade ga
''Da li je trebalo da mu kažem kako još ništa nismo snimili za njegovu glupavu emisiju? Otfikario bi mi sve četiri, potom bi me odrao, a onda bi me strijeljao ispred kuće!'', branio se moj rođak.
''To i ne bi bilo tako loše'', reče Anette. Po prvi put u životu, bila sam primorana da se složim s njom.
Scarlett je pogledala oko sebe. ''Ljudi, da li je netko vidio Paju? Maloprije je stajao tu, a sad ga nema'', reče ona pomalo uzbuđeno.
''Upao je u kreč'', reče Jukka.
''Nemam pojma gdje je'', rekoh. ''Nestao je u akciji.''
Ona me samo pogleda. ''Nisam ni očekivala da ti znaš, Tarja. Tvoj je brat, a ja mu izigravam dadilju već pet dana!'', podsjetila me je.
''Možda bi bilo najbolje da ga potražimo'', reče Haley zabrinuto.
''Slazem se'', rece Amanda. ''Razdvojimo se i idemo u operaciju Nestali kreten.''
Pola sata kasnije, Tuomas i ja smo lutali tamnim hodnicima u potrazi za mojim ludim bratom. Od samog pocetka sam znala da ce se takvo sto desiti. Znala sam da nije dobra ideja da ga vodimo sa sobom. Ali, naravno, mene nitko nikad ne slusa.
''Kad god se razdvojimo, ja dobijem tebe'', rekoh Tuomasu. ''Sto ti je zivot? Nocna mora.''
''Mars!'', uzviknuo je, zamahnuvsi baterijskom lampom koja mu je ispala i sijalica se slomila. Tama nas je potpuno progutala. Nije vise bilo ni tracka svjetlosti...
''Idi k vragu, Tuomase!!!'', vrisnula sam. Stegnula sam pesnicu i krenula da ga udarim, ali sam promasila i udarila zid. Bol je prostrujala kroz moju ruku. Vrisnula sam.
''Jesi li dobro?'', upita Tuomas zabrinuto.
''Ja jesam, ali moja ruka nije'', zakukala sam. ''Sto cemo sad?!''
Iz tame se zacuo njegov odgovor:''Sto uopce mozemo da uradimo? Sjedit cemo ovdje i cekati.''
''A netko ce doci za jedno tri stoljeca pa ce pronaci nase kosti i njima procackati zube'', prosiktala sam. ''Daj mi ruku. Idemo odavde.''
''Bog zna gdje cemo zavrsiti'', rece on, uhvativsi me za ruku.
''Znam i ja. Tamo gdje zavrsimo'', odgovorila sam.

Nastavit ce se...